Kvartet Sorkočević je nastupio u Lisztovoj dvorani Mađarske akademije u Rimu

Ili, kako treba razmišljati o dubrovačkom Adventu u budućnosti?

Gospođa Brautović ne pripada nijednoj stranci, kako voli isticati. Pripada, naime, obitelji bjelosvjetskih fact-checkera i svemu onome što to podrazumijeva, a kojima je ovih dana zabranjen ulazak u SAD.

izložba „Ecclesia et Regnum – Splitski crkveni sabori 925. i 928. godine“

"Blagdan nade" udruge samostalnih umjetnika Dubrovnik

Ovo su, za sada, ljudi koje povezujem u grupu onih koji upravljaju DuPass-om. Za sada samo mogu reći na vrlo sumnjiv način ali o kojemu će sigurno biti više riječi kad se bude znalo više podataka.

Da ga mrzim (Mata) onda bi mu ovo prešuto. A ja ne mrzim nikoga

Na prvu nema veze s kulturnom scenom u Gradu ali ima i to dobre. Inaće, jučer sam napisao nešto o izboru za ravatelja Muzeja

U vrijeme kad pisem nije mi poznato tko se sve javio na natjecaj ali ZNAM SIGURNO da se nece javiti strucni i posteni kandidati. Mislim da takvi jos moraju cekati da se dubrovacka kultura oslobodi od primitivnog i nestrucnog polusvijeta koja o kulturi nema blage veze.

ZASTO JE RAVNATELJICA MICHEL DALA OSTAVKU?

Dubrovacko gradsko vijece kao politicki polusvijet koji toliko ne zna o kulturi da ih je strah cak postaviti i najjednostavnije pitanje. Orjunaski, globalisticki polusvijet koji vodi i parazitira na dubrovackoj kulturi upravo moli Boga da se nista ne promijeni. Jucer je bio sastanak gradskog vijeca. Poceti cu s kraja odnosno od trenutka kad sam slucajno naletio na taj polusvijet dok su izlazili iz Vijecnice. Slika govori vise od tisucu rijeci i to mozes razumjeti i shvatiti j

Nemojte zaboraviti običaje ili kako me Gloria podsjetila na pok. Franicu Đurasović

Zašto danas ništa ne štima kad se radi o radovima na svemu a pogotovo na zaštičenom kulturnom dobru?

Ne ulazeći u struku, moram se osvrnuti na najnovju sramotu koja stiže iz Dubrovačkih muzeja. Rijet će te; "Pišeš puno ali nema koristi". Točno! Ali evo, jutros je upala policija i EPPU u ministarstvo pa je moguće da će "stolačka razbojnička banda u našemu slavome Gradu, jednom past'. Ne sad ali jednom. Bolje neka padnu oni nego da nastavi padati naš Grad o kojega žive i pošteni i 'ajduci.

Iz povjerlivih izvora, dok zaposlenici jedu krafene (bez zlatnika) i dok piju kavu iz automata, vještice iz malog grada Dubrovnika pored Stoca, kuju opasne planove. Olajavanje unutarnjih stvari iz Dubrovačkih muzeja je već poslovično i poznato javnosti. Inače, kako bi ljudi znali. O tome sam već pisao i upozoravao OVDJE o čemu gradonačelnik zna sve. Prilike u "Dvoru" su i dalje iste. To je možda jedina ustanova u kojoj predsjednik upravnog vijeća ima puno dragovoljno radno v

I mi imamo Orlanda postavljenog početkom 15 st. ne "prema istoku" kako je jednostavnije objasniti već prema istočnim gradskim vratima kroz koja se u Grad ulazilo s (daljeg) istoka.

Prema izvornom rukopisu konzervatorice Dubaravke Beritić. Možete ga preuzeti ovdje klikom na sliku.: Inaće, ovi dogadjaji, kao i dosta drugih o kojima se ne piše, nekad radi ''mirotvorske'' politike, zanimljivi su jer ipak govore da Dubrovčani nisu bili baš za se ''naguzit''. Napad krajem srpnja 1630. kad su Venecijanci s tri galije napali filjugu rektorove supruge /koja se zaputila u šetnju na Lokrum/ i zaplijenili prateću ormanicu /naoružana filjuga/ Napad iz svibnja 1631.g

Osobno mislim da je sramotno što se Točak ili Židovska fontana nije vratila na svoje izvorno mjesto. Iako je njezino mjesto točno na dodiru ostatka stare Viječnice i ove danas nove, iako se vide metalni ''tipli'' (središnji gornji i lijevi ) koji su držali fontanu, iako bi fontana simbolično povezala (premostila) ostatak stare s novom Viječnicom, o tome se ne razmišlja. Osobno sam se zauzimao za njezin povratak i osobno mogu posvjedoćiti da sam naišao na veliki otpor s jedne

Ako bi netko kuriozan želio razumjeti onaj, pa i nedavni Dubrovnik, neka pročita ovaj mali rad koji je napisao Tomo Basegli, vlastelin dubrovački na kraju 18st.

Čitano na sjednici filozofsko-povijesnog razreda HAZU (tada JAZU) u Zagrebu, 14.veljače 1883