Zašto sablja bana Jelačića gleda prema Jadranu i kakve sličnosti ima s Orlandom?

I mi imamo Orlanda postavljenog početkom 15 st. ne "prema istoku" kako je jednostavnije objasniti već prema istočnim gradskim vratima kroz koja se u Grad ulazilo s (daljeg) istoka.

Na tim vratima bila je dodatno i ploča na kojoj je stalo "Stojte daleko v divlji, ovaj Grad čuva brada sijedog starca"... ako sam dobro upamtio. Kralja Petra 1 još čuvaju u galeriji a ovu ploču tko zna.

Kako znamo, ploču su uklonili a Orlanda su okrenuli od tijeh vrata. Sad gleda onako, bez veze prema sjeveru (prije je i on bio "uskladišten desetlječima kao i Jelačić).

Jednako kao što sablja Bana Jelačića gleda potpuno bez veze i bez ikakvog smisla i poruke prema jugu (za biti pomorski točan prema SSW).

Postavljanje spomenika Banu Josipu Jelačiću 26. srpnja 1866

Zašto se postavio spomenik?

Ukratko, ban Josip Jelačić je sa 60.000 Hrvata i uz feldmaršala Windisch-Grätz ugušio bečku revoluciju 31, listopada 1948 godine. Hrvati su spasili Austriju od te zločinačke svjetske revolucije kao što su malo prije toga ugušili mađarsku.

Feldmaršal grof Radetzky ugušio je revoluciju u Italiji a Windisch-Grätz opet u Češkoj.

Od toga dana austrijski vojnici su gravirali na svojim sabljama kraticu WIR koja je označavala početna slova ovih triju vojskovođa.

Površni (uglavnom komunisti) optužuju ga da je tim činom spasio Austriju. Pametni su uvjereni da je to bio početak slabljenja mađarskih pretenzija prema Hravtskoj pa se tako može shvatiti i smjer u kojem je sablja bila usmjerena. Ali ima bit da pameti još nismo došli.

Ali ni Radetzky ni Windisch-Grätz nisu bili toliko omraženi koliko Jelačić. Radetzkome se i danas rado po svijeu izvodi Straussova koračnica "Radetzki march" na koju cijele dvorane i oni ispred TV'a plješću u ritmu a kojom često ravnaju najveći svjetski dirigenti.

Strauss je napisao i poznatu koračnicu "Ban Jelacich march". Jeste li je kad čuli??? Izvodi i je orkestar Hrvatskih oružanih snaga?

Ne! Ali možete je poslušati ovdje https://www.youtube.com/watch?app=desktop&v=6hZ-_IbWNkc

Ali zato izvode glazbeno dosadno djelce od tri note a cijela slavna hrvatska državna i vojnička povijest se srozala na revanje i zaujevanje "specijalne postrojbe hrvatske ratne mornarice Sv Juraj" . Gore od toga jedino je izvođenje nacionalne radoholičarske himne "Maslina je neubrana" i nacionalne demografske poskočice "Nema koga da je bere".

Koliko je ban Josip Jelačić, koji im je tada srušio "New World Order" (od kojega se još dan danas znoji potomak nacista Klaus Shwab u Davosu dok ga otvorenih usta slušaju hrvatski političari s guzom spremnom za štipnju) bio omražen u tadašnjem "revolucionarnom" svijetu govori i podatak da će tvorci te revolucionarne ideologije koja će kasnije (a i danas se svijet trese od nje) izjaviti kroz Marxovu i Engelsovu bradu:

Hrvati su nazadni i reakcionarni narod koji treba završiti u ropotarnici povijesti. Treba ih uništiti ognjem i mačem.

Česi su psi. Česi, Slovaci, Židovi i Hrvati nemaj pravo na nacionalnu posebnost.

Životinjski glupi Slaveni, glupi slavenski magarci“, Židovi u Beču predstavljaju najnižu vrstu buržoazije i cincare koji izazivaju velike antipatije.

I tako dalje i tako dalje. Srbi a kasnije i komunisti preuzeli su potpuno Marxove i Engelsove filozofije koje su komunističke jednako kao i nacističke i fašističke. Sve je to ista pasta: komunisti, nacisti i fašisti. I dan danas upravljaju svijetom.

Uklanjanje spomenika 1947.

Spomenik Banu Jelačiću i sabja okrenuta prema Mađarskoj 1942 Autor Tošo Dabac

Spomenik su partizani uklonili po noći 25. na 26. srpnja 1947. godine što su objasnili tvrdnjom kako je ban Jelačić bio "sluga stranih interesa" a nered su zamaskirali soc realnom instalacijom kao na slici dolje.

Vračanje spomenika

Ban i narod prije uklanjanja 1947

Prvi pokušaj,prjedlog za vračanje spomenika potekao je od studenta Ante Borasa 1971 inače zastupnika u saboru SRH. Naravno, propalo je.

Komunistima i velikosrpskoj ideologiji odgovaralo je da Hrvat nema vojničkog pedigrea već da samo postoje junački Srbi i "rado ide Srbin u vjnike". Dakle, uklanjanje je imalo i neke druge kolateralne doprinose osim onog glavnog.

Sječam se, na povraku iz Zagreba 1989 s večere u klubu hrvatskih književika (s jednom Majom i I.Z. Čičkom, jeli smo grgeče) gdje sam imao prigodu dobiti upravo tiskane letke o HSLS (Budiša i Gotovac na čelu Saveza prije nego li su postali strankom) i nakon što su 9. listopada obzanili prijedlog o povratku Spomenika, svratio sam na Čilipe s prijateljima na piće. U tadašnjem kafiću (sada, mislim, pošti) jedva sam uspio zadržati jedan list. Toliko je bilo oduševljenje. Grabili su ih ko nekad mi djeca ikunice ili sličice životinjskog carstva. Za povratak spomenika još nitko nije bio ni čuo u Gradu a za HDZ još manje.

No, HDZ se nametnuo i prisvojio povratak spomenika u listopadu 1990 i time zauvijek zaratio s Budišom i Gotovcem.

Činjenica je da su i HSLS i HDZ dobili "prijateljski savjet prijateljske zemlje" da se Spomenik može vratiti ali sablja ne smije biti uperena prema Mađaskoj. Tu su naši dali prst a poslije je pošla cijela ruka a zamalo će nam uzeti i dvije noge. To tako ide i to je odgovor zašto su ga "okrenuli".

Početak rata za mene je bio dan donošenja Božićnog ustava u prosincu 1990

Tad su me pozvali u pričuni sastav milicije (sa zvijezdom petokrakom) a u siječnju smo bili već policija s hrvatskim grbom (prvo bijelo polje) a onda smo ubrzo i to morali mijenjati s prvim bcrvenim poljem jer je netko opet odlučio "dati prst".

Zadužili smo AK 47 odnosno mađarski model (s rukohvatom od bijeloga drva) koje su se zvale i "Špegeljovke". Naime, general Špegelj je sudjelovao u njihovoj nabavi. Pa, i to treba sagledati kad se radi o "sabji".

Da li je vrijedilo okrenuti Bana Jelačića prema jugu umjesto da se vrati na izvorno mjesto i da mu sablja bude okrenuta prema Mađarskoj?

Pa mislim, da smo se jeftino dali. Jeftino smo skinuli gače misleći da je to sve što su Mađari tražili.

Hrvati su naivni. Nigdje toliko ne vrijedi poslovica "Daš prst ode ti ruka".

Od tada smo izgubili banku koju su uzeli Mađari.

Izgubismo INU koju su uzeli Mađari.

Izgubismo rafinerije koje su upropastili Mađari

A, tko zna što smo još sve izgubili da i ne znamo?

Uglavnom, Mađari nose čudne šalpe i vole vješati po zidu stare karte. I naravno, čučaju jastoge s našim predsjednicima. Na hrvatskom moru. Bar to.

I ne zaboravite

Mađarska je lijepa zemlja, velike povijesti. Čak da smo ostali u toj dvojnoj državi ne bi nam barem cajke i pjevači "iz regiona" dolazili preodgajati mladost. Imaju manje plače nego mi u Hrvatskoj ali imaju neizmjerno puno više nacionalnog ponosa, reda, suverenosti a onda i političkog apetita. Jer, svoju suverenost se brani aktivno. Onda kad napadaš (ne ratom). Kad si kao hrvatska politika, onda samo gubiš. Svakim danom sve više i više. A nisu oko nas samo Mađari.

Hrvatima bi trebalo odavno biti jasno da se hrvatsko kraljevstvo odavno dobrovoljno priključio mađarskom. Vazda su nas učili o tom Hrvatsko-ugarskom kraljestvu (nagodbi). A onda, umjesto da pretrpimo barem inverzivni oblik "Ugarsko-hrvatsko" kraljevstvo (što bi bilo i logično) Mađari i cijeli svijet spominju jedino "Ugarsko kraljestvo".

Tako je bilo i s jezikom (jednim od 5 službeih u Austro-ugarskoj) čiji je naziv osmislila Austrija kao "Srpsko-hrvatski" (radi političke strategije o kojoj se ne govori) da bi Srbi u austrijskim "dokumentima" jednostavno ono "hrvatski" sastrugali. Tim je načinom recimo "utvrđeno" da su u Dubrovniku dubrovčani držali za materinji jezk srpski. Čak su toliko bezobrazni bili da se to još uvijek vidi na izvornom dokumentu.

Nikad hrvatska politika neće naučiti da ne smije "davati prst". Nakon Jelačićeve sablje, jezika, Banke i INE, upravo u ove dane i godine gubi i kulturni rat. Jer NAIVNI i NEOBRAZOVANI narod (30% sa završenom osnovnom školom) "dava vazda prst". Umjesto da im da "lakat". Strah me da ne pristanu na vračanje onoga na Trgu oružja ma gdje ga okrenuli.