Dan podjeljene županije

Dan županije, u kojoj barem 2 od 3 hrvatska povijesna dijela nemaju ništa zajedničko. Ćiji je jedini smisao, osim preskupe dručtveno-političke kominternovske kontrole zadržavanja status/quo biračkog šibicarenja te držanje Dubrovnika "na kruhu i vodi, glave doli i rukama na ledjima".

Čak, izabrani zaštitnik, inače sveti čovjek za života, osim što je Hrvat, nema zajedničkog s niti jednim dijelom županije. Osim, što se zalagao za približavanje pravoslavaca s katolicima "da budemo svi jedno" kako je govorio. Što su, na području nekadašnje Republike, mokri snovi još od Lepantske bitke. Upravo onih koji se najviše kunu u hrvatstvo. Na žalost, danas nas ni to ne moze ujediniti jer s druge strane ima sve manje pravoslavaca a sve više svetosavaca.

Gledam sve te face što se skupe jednom na godinu. I domaće i gostujuće. Gledam te neke kleptomane, lupeže koji uzimaju nemilice ali i "vrancu davaju" jer, dok je "vranac" sit takvi su na slobodi.

Gledam te crne muške vestite i fluoroscentne ženske kostime iznad koji se klimaju obrijane glave i na dva taka njišu ogromne guzice.

Gledam ljude koji nemaju države. Imaju nadomjestak - stranke. Gledam "slavljenike" koji bi radije danas bili negdje drugo. Jer, s mosta se ide na auto cestu i dalje u Europu. Ovako, s mosta moraš na 'drum' na "krajnji jug". Gledam im na licu zadovoljstvo jer su još jednom spriječili Predsjednika RH (ternutno je Zoran Milanović) nazoćiti proslavi. To je tako. Oni gledaju u Zokija a mi gledamo Predsjednika Države koji je trebao biti u Gradu s počasnim vodom i hrvatskom zastavom koju čuvaju sa strane dvije strojnice hrvatske proizvodnje.

Jer svaku zastavu, kad se pronosi, u svijetu se čuva ili puškom ili sabljom. Osim u nas. Možda s njome i ući u oni tužnu Spomen sobu u Sponzi čiji najam Državi za branitelje za koju su poginuli, plačamo mi. Svaki mjesec 1600 EUR. Ali, to je tako. Pogineš i onda još i plačaš. Da bi visio na zidu. Ukineš počasnu stražu HV-a u Zagrebu, jer možeš, jer si joj zapovjednik, a onda u županiji ukinu i tebe. Ne mislim da je pravedno.

Gledam ove neke domače sluge, prodane duše, ucjenjene prošlosti, sadašnjosti i budučnosti. Raspoređeni su po strankama, planski, bez ideologije jer je ni sami nemaju. Jedino interes imaju - "njihov". Da, mnogi imaju i obvezu 'djelovanja". Znam kao bi radije bili na miru. Šetali bi parkom s unucima ili išli na ribanje. No, "ugovori" su potpisani davno. Doživotni su. Neki su sklopljeni i prije ove države, dok oni od još prije vec spadaju u "plemiće". Ti stoje doma.

Nekadašnji robovi u lancima bili su slobodniji. No, razlika je ipak velika. Robove si gledao i potekla bi ti suza. Ove gledaš i poteče ti- povračanje.

I tako je prošao još jedan dan županije koju je Pelješki most podijelio umjesto spojio. Jedni su se bolje primakli auto cesti a drugi su se još više odmakli.