Dubrovačka kultura nema ni za 'Bakarsku vodicu' a nekad je imala i za Canapé

U četvrtak, 17. svibnja, Dubrovački muzeji su imali bogat program. Obilježavao se međunarodni dan muzeja.

Točno u podne, u Muzej rupama otvorena je gostujuča izložba "U škrinji i pred ogledalom". Svima je upalo u oko kako ravnateljica Dubrovačkih muzeja nije bila nazočna pa su se neki pitali radi li se o još jednom hiru ravnateljice. Naime, kako se čuje među zaposlenicima, navikli su na razne ispade plača i gnijeva, možda i iz razloga što ne može baš u potpunosti ispuniti očekivanja nadređene joj ''prije'' s kojom 'šparta'' po Gradu a koja očekivanja nemaju veze s kulturom već više sa seoskim dokonostima i podmuklostima. A, možda je bilo samo rano.

Kako to biva u nas u Gradu, kad se nešto događja onda se sve događa u isto vrijeme. Još nisam otkrio zašto je to tako. A, možda se radi samo o neorganiziranosti gradske uprave i kulturne scene. Dobro da je izložba u Sponzi otvorena dan prije, inaće bi bio kazin. "Mosorovci" koji su poslužili da bi nam se ukrao Dubrovački vijesnik i pretvorilo ga u ''regionski'' tabloid-zabavnik, preoteli bi sve posjetitelje. To je tako kad si duboko unutra. Usko je, ali ne riskiraš jer pripadaš.

Tako sam ja bio na predavanju o Rugjeru Boskovichu (namjerno pišem tako jer se austrijski (i od još koga) žbir Vuk još nije bio spustio na zemlju). Bio sam šokiran tim predavanjem, ili za biti točniji, izrečenim povodom za predavanje. No, o tome ću napisati nešto posebno jer se time bavim 2-3 godine. Tema je jako osjetljiva a ja znam šokirati i provocirati kako bi nekima iz guzice došlo do glave.

Dakle, predavanje o Rugjeru završava naprasno i ljudi žure na otvaranje izložbe "Obitelj Bona - stoljeća utkana u povijest Grada" dviju domaćih autorica kustosica iz Kneževa dvora, koje su pokazale pripadnosti porodice Bona iz fundusa Dvora.

Mala digresija; ne znam zašto nikad "južno-slaveni" nisu preveli prezime Bona u Bonić? Zanimljivo. Sve druge jesu, od kojih je prijevod Caboga u Kabužić - najluđi.

Imajući u vidu važnost teme i činjenice kako se radi o vlastitoj izložbi iz fundusa, posjetitelji su ostali vrlo iznenađeni što Grad Dubrovnik, odnosno Gradonačelnik, nije poslao nikoga da bi službeno i svečano otvorio ovu vrijednu izložbu. Napominjem, radi se o međunarodnom danu muzeja.

Što više, bilo je sve još čudnije budući su u publici sjedale lokalna ministrica kulture poznata po tome što se rodila u Gradu i zamjenica gradonačelnika poznata po Respect The City projektu i, para mi se, nekom uredu za film.

Mogla su se čuti neka zločesta došaptavanja kako se lokalni čelnici ne žele izlagati kritikama onog ludoga čovjeka s interneta koji se dosađiva pišući o ustrančenim stručnjakinjama i woke ex novinarskoj družbi koja živi mokre snove o budućoj gradskoj vlasti ( i dječijim vrtićima).

No, još je nešto bilo čudno na ovoj izložbi a što ostale izložbe, pa i po raznim selima u Hrvatskoj imaju a to je - d o m j e n a k. Posjetiteljima i uzvanicima nije doduše nuđen sorbetto koji je tradicija Dvora još iz srednjeg vijeka, radi koje se dovozio brzim veslarkama, dok nam današnji "kontinentalci" žele uvaliti štos kako je led dolazio drito sa Snježnice na tovarima. Eto, u Dvoru ga danas nema ni 'vako ni tako.

Nije ponuđen ni žmuo vode a kamoli čaša kakvog jeftinog pjenušca. Srozavanje dubrovačke kulture i dubrovačkog poznatog protokola, na koji protokol (uštedu i rezanje) je baš prekjučer nisko i populistički udario doživotni kandidat za gradonačelnika Andro Vlahušić, poznat kako zatvorenih očiju može pronaći ulaz u Pomorski muzej. Prije DuPassa je bilo i canapea a sad nema ni vode.

Odmah nakon izložbe, dogodio se i drugi nenajavljeni event koji je bio iznenađenje za sve koji su sporije napuštali Dvor. U atriju Dvora održan je mali koncert na violini koja je ručni rad talentiranog djelatnika muzeja a koju je, još uvijek nelakiranu (da bi se isprovao plemeniti zvuk) svirala upravo kčerka graditelja violine.

Da je pameti, ta prezentacija, koja je mogla imati bolju promidžbu i za muzej i za Grad, ali i za graditelja, jer možda najavljuje budućeg prvog graditelja violina u Gradu, mogla je biti održana prije samog otvaranja izložbe kako bi se pokazalo da nije sve vrag u Gradu oodnio. Ali ''Dvor'' je poznat u propuštanju besplatne reklame svjetskih razmjera još od pok. Anastasie koja očito, još neko vrijeme neće progoniteljima dati mira.

Ostaje pitanje, zašto su kustosice muzeja, koje su postavile ovu izložbu, bile zakinute za sorbetto, pjenušac i za ovaj, mali jedinstveni koncert?

Neki će rijet pa, zašto nisu bile na koncertu?

A što? Trebale su još donjet u špazima malo špeka i po jedan mali Freixsenet?