Homage Dr. sc. Hrvoje Kačić - dvije crtice o dva susreta

Pričekavši malo na odmak od komemoracije koja se održala u organizaciji Grada Dubrovnika u gradskom teatru, sjetio sam se doktora, upalio mu lumin i sjeo napisati dvije crtice iz naših dvaju susreta.

Prvi put sam ga imao prilike upoznati sa 16 godina za vrijeme kolendavanja na Badnje večer u njegovom domu u Gradu. U doba kad su kolendavala djeca gdje su htjela a stariji gdje su smjeli. Bilo je to kad sam u jednoj klapi, sastavljenoj od starijih poznatih Dubrovčana, mijenjao pok. maestra Iva Dražinića (na harmonici).

O Dr. sc. Hrvoju Kačiću imao sam prilike slušati laude glede njegove stručnosti i svjetske poznatosti u pomorskom pravu, užeg područja pomorskih havarija i to upravo na satovima prava na drugoj godini Nautike i jedne od 6 godina ukupnih predavanja kod fantastičnog profesora Željka Bulića. Nakon svih tih pohvala, bio sam ponosan da sam upoznao tog stručnjaka o kojem sam slušao. Čuo sam i o njegovom hrvatstvu zbog kojeg je patio ali to onda meni nije baš bilo sve jasno. Doma su šutali da bi djecu štitili.

Onda ga nisam vidio dugo sve do jednog susreta u Portu, na velikom mulu, kad sam mu pristupio i predstavio se, kao njegov poštovatelj. Poveo je razgovor o sudarima (koja pravila o izbjegavanju COLREG mi je predavao prof. Ivo Sjekavica (poznat da je raspolagao samo s dvije ocjene, 5 i, malo teže, 4) a ako se sudar dogodio onda je bilo važno što ti je predavao prof. Željko Bulić).

I tako dođemo do engleskog izraza za sudar "Collision". Naime, u havarijama si uvijek nešto kriv, teoretski barem 1%. I onda mi profesor postavi pitanje kako bi na engleskom nazvao udar, odnosno kad brod udari u drugi koji je uredno vezan u luci. Nisam znao, na što mi reče "Allision". Ta je riječ samo jedan od slučajeva kad je jednom velikom svjetskom jeziku dopušteno poigrati se (osim kad se radi o hrvatskom). U tom slučaju dokazao je 100% krivnju. Kasnije su slični 'allision-i' poznati pod Oregon rule.

Razgovor je bio ugodan pa sam si dopustio ispričati jedan moj slučaj (o jednom 'sudaru' iz vremena svakodnevne borbe i nadmudrivanja oko tkz. "Prevlake".

Znao sam da je napravio kartu na kojoj je predložio razgraničenje u tom dijelu Bokokotorskog zaljeva. Kao stručnjak međunarodnog pomorskog prava mogao je napraviti jedino tako. Naime, primjenio je precizne odredbe koje se koristi u takvom slučaju. Da li se granica mogla dogovarati i drukčije? Pa, mogla je. Moglo se dati npr. sve do Molunta. Ali, on se držao strogo struke. Na žalost, kasnije su veću zastupljenost imali neki koji koji nisu bili ni od struke ni od nacije.

Susret je završio njegovim pozivom da budem gost (i to baš u dubrovačkom kazalištu), na njegovom predavanju o rješavanju problema granice na potezu od Rt Konfin na dnu hrbata Košare do Rt Oštro na vrhu poluotoka Oštro (kolokvijalno 'Prevlaka" iako postoji samo "prevlaka" i koji pogrešan, čak i namjerno pogrešannaziv je radio velike probleme (nomen est omen). S tim se problemom Ured Ministarstva obrane RH, s tada boj. Petrom Mišom Mihoćevićem, uspješno borio godinama, a vojnička tvrdoglavost i moj čvrst stav mene 94' odvela u crnogorski (tada jugoslavenski) zatvor koji me eto 'doveo u kazalište'. Tako smo, na velikom mulu, razmjenili prilično informacija koje su samo potvrdjivale naš ispravan stav sjetivši se u šali i zanimljivog dubrovačkog naziva za Bokelje ('Bokeze') ''Krivopontići'. To je bila fantastična asocijacija na poluotok Ošto kao 'krive ponte'.

Bilo je to vrijeme kad su mi se iz Ministarstva obrane 'zahvalili' na suradnji s jednim brzojavom na Badnje jutro. Što se tiče doktora Hrvoja, koji je bio predsjednik državnog povjerenstva za granice, ne mogu biti određen jer to ne mogu znati, ali i on je bio završio svoj mandat u državnoj komisiji.

Ubrzo nakon ovog ugodnog susreta u Portu, održalo se predavanje na kojem sam, po želji doktora, prvi put javno ispričao detalje mog uhičenja, pokazavši dokumentaciju i razlog odvođenja u zatvor ali o tome sad nije u redu govoriti.

Dokument, koji je bio važan za moguću buduću arbitražu (pokazalo se da je predviđanje bilo točno), doktor je uzeo sa sobom. Naravno, isti se već 7 godina nalazio u Vladi RH čiji je predsjednik ureda za granice bio doktor Hrvoje a da ga nikad dobio nije. Da li je ikad ušao u arbitražnu dokumentaciju, tko će znati. Znam da je doktor Hrvoje to želio.

Ovdje donosim izvornu kartu razgraničenja profesora Dr.sc. Hrvoja Kačića o kojoj se čak ni stručno ne može raspravljati jer je stručni i školski primjer do kojeg rješenja se došlo uporabom 5 equidistanci i 5 raspolovnica slijepo poštujući odredbe Međunarodnog pomorskog prava.

Doduše, može se ignorirati. I 'dogovarati'. Gospar Hrvoje na žalost nije doživio rješenje tog problema a tko zna hoću li i ja.