CIPELICE CICIBAN
- Antun Karuzic

- 7. sij
- 4 min čitanja
Zadrži Golfa, samo se ne vraćaj!
Kako saznajemo, Milković se nedavno bacio u oportuni trošak – više ne 'gamba' u crnijema teniskama u kojima je mjesecima mečio papučice Libertasovog Golfa, baš onoga kojeg je prisvojio i prije službenog prijema vlasti (još radimo na tome gdje su putni nalozi) – očito ponukan sprdnjom na račun njegove groteskne vanjštine, a moguće i uz primjedbu stranačkih pulena da unaprijedi vanjštinu nebili ista bila 'jestivija' dok priprema toliko željenu javnu nabavu i posljedično izdašnu apanažu – Pero je odvojio 40-50€ u Deichmannu kako bi nogice opravio crevjama dostojnijema direktoru najstarijeg gradskog poduzeća.
Kako je sam rekao, s obje ručke je primio upravljanje Libertasom, a kako je u sramotnom interview-u Libertas Televiziji i 'kazao': Hvala gradonačelniku Dubrovnika što mi je ponudio to Društvo. A Društvo, jel'te, u neka doba zaslužuje crevlje od formata. Ne može se gazit po Libertasu u istim crevljama u kojima je satr'o Domoupravu. Pero naizgled napreduje, ali kako bi rekao Goran Bregović u pjesmi 'Doživjeti stotu' – to je 'proteza duši, make-up na leš'. Ne zna on da je došao do karijernog klimaksa, i da s vrha sve staze vode nizbrdo. Ali neka uživa dok još može.
(Možemo možda prisvojiti djelić skromne zasluge za ulaganje u obuću obzirom da je i stranica nazvana po Njemu i Njima: Pero Teniska. Ne zanosimo se, ali smatramo da je nadogradnja obuće i naša zasluga. Tko zna, možda ga sugestivno nagovorimo i na ostavku što bi bilo pozdravljeno od više stotina (ako ne i tisuća) ljudi. Nadajmo se pozitivnom ishodu.)
S novim crevljama ili ne – sve u stilu koji ga resi i prije nego je Libertas zadesila nesreća u vidu njega osobno (mali pleonazam da bi bolje razumio), 'odgovorna osoba' u vidu Pera Milkovića nije našla za shodno da nazdravi ni Božić ni Novu godinu svojim zaposlenicima; po svjedočenju istih, sada već notorni Pero Teniska se od Badnjega dana naovamo nije pojavio u 'Društvu'. I to je presedan do sada nezabilježen u Libertasu –
svi prijašnji direktori su našli za shodno prošetat' se po remizi i nazdravit' ljudima u božićnim i novogodišnjim danima.
Izostanak poštivanja takve prakse najbolje priča o Milkoviću; nevješt i neuk, pokvaren i emocionalno uskraćen svoje (ne)prikrivene namjere najbolje komunicira svojim (ne)činjenjem. Izostanak elementarnog poštovanja prema zaposlenicima koji Libertas sačinjavaju je njegova osobna iskaznica.
Kako saznajemo i to ima svojih blagodati: većina zaposlenika je sretna što ga ne vide u firmi; kako kazuju, skoro svi bi najradije da ga više ni ne vide. Takav autodevastacijski učinak je još jedan presedan kojem zaposlenici Libertasa svjedoče – jer, kako reče Goran Vlaović kada je bio komentator svjetskog nogometnog prvenstva na HRT-u – 'često se događa da se ovo rijetko viđa' – i to je jedini mogući obrazac koji Milković umije prezentirati. Jedna je stvar htjeti, a druga znati i moći. Tu se Milković već dobro naskakao u vlastita usta; kako nam kazuje Ivana Brlić-Mažuranić, Pero se – jer mu narav pretiče um – ponaša otprilike ovako:
'Kad je snaha-guja opazila ovako iznenada svračiće, prevari se, polakomi se u njoj zmijina ćud, poletje snaha po trijemu za svračićima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik kao u šumi.
Vrisnuše i prekrstiše se kume i susjede, te povedoše svoju djecu kući, jer upoznaše, da je ono zaista šumska guja.
Majka pak radosno pođe do sina govoreći:
- "Otpremi je, sine, otkud si je doveo, sad si na svoje oči vidio, koga u kući hraniš." - I mati htjede da ogrli sinka.'
Nedostatak kapaciteta svake vrste da osim deklarativno i suštinski bude direktor najstarije živuće dubrovačke firme je evidentan i zdravijema u očima, koje svojim ponašanjem te iste oči kopa. Ponašanje koje je spram ljudi u Libertasu prezentirao u vrlo kratkom vremenu u stilu stranačkog mu kolege pokojnog Josa Mraovića (ličko rukovanje) je – na svu sreću ne samo zaposlenika Libertasa, već i samog Grada Dubrovnika – sigurna putanja na već zazivanu sinekuru portira Pred Dvorom 1 – svima ostaje ufanje da će ga to i tokat'.
U međuvremenu kako saznajemo, postoji i latentna prijetnja koja će ga privesti institucijama – ali o tome ćemo u jednom od idućih nastavaka ovog feljtona.
Do sljedećeg nastavka, prenijet ćemo mu novogodišnju čestitku i poruku zaposlenika Libertasa:
Zadrži Golfa, samo se ne vraćaj!

_________________________________________
*Ukoliko želite skromno pomoći Orlandov foj u njegovoj slobodi od politike i interesnih grupa, ovdje možete donirati
*Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite OVDJE.
*Imate važnu priču, fotografiju ili snimku? Javite se na info@orlandov-foj.com ili klikom OVDJE.
*Želite pisati i zanimate se za određeno područje važno za život u našem Gradu; prijavite se OVDJE.
* Mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala https://www.orlandov-foj.com/
*Govor mržnje i signaliziranje vrline samo su poštapalice da bi se zaustavile argumentirane rasprave i iznošenje istinitih činjenica. Po meni, jedini govor mržnje je iznošenje laži. Upravo se valja pošteno dohvatiti povlaštenih skupina koji su pod plaštom navedenih poštapalica.




Komentari