Kako se krade iz dubrovačkih muzeja pomoću zavičajnih klanova
- Antun Karuzic
- 22. tra 2023.
- 3 min čitanja
Mislim, da me se otprilike zna kako mislim a ako ne ima se prilike saznati pa i na ovoj web stranici. Moje dubrovačko porijeklo je dijelom i konavosko.
Dakle, postojanje zavičajnih klanova, klubova i neformalnih gangova u našemu Gradu je prihvatljivo isto kao postojanje ''zavičajnih klubova'' u Berlinu gdje se čak samo-getoiziraju te smatraju civilizacijskim i kulturnim dostignučem što još uvijek, i nakon 2-3 generacije, nijesu naučili njemački jezik. To ih čini ponosnim.
Eto, mali uvod u ono što želim rijet a da bi svi lako razumjeli.
Davno, još prije od 8.12.2002 godine od koje imam dokument (sve će te naći na poveznici u dnu teksta, ima ih 20) pronađen je u Dunavama u Konavlima mali glagoljski zapis koji je bio ugrađen u jednu privatnu kuću, koliko se siječam.
Bio je u posjedu ili na čuvanju kod Nika Kapetanića, tadašnjeg tajnika DPDS.
Naime, kod nas je normalno da se važni arheološki predmeti nalaze po kućnim zbirkama.
Ma, za skratiti, glagoljski zapis iz Dunava je zatražio dubrovački muzej odnosno arheolog kustos pok. Zdenko Žeravica (kojeg je netko autom pregazio kao mačku na putu).
Muzej se obvezao Dunavski zapis vratiti Niku Kapetaniću nakon što završi izložba Srednjovjekovna groblja Konavala.
No, dubrovački konzervatorski ured pokrenuo je i 18.09 2002 proglasio taj glagoljaški zapis privremeno zaštićenim kulturnim dobrom te, koliko sam shvatio, isti je povjeren dubrovačkim muzejima.
Ministarstvo kulture RH 18.11.2014 zapis proglašava kulturnim dobrom i zavodi ga pod brojem 5612
Čitajući dokumente (njih 20) vidljivo je da se Niko Kapetanić (inače ''tvorac'' znanstvene misli o posebnom konavoskom entitetu kao i ''otac'' preimenovanja Sokol kule u grad na što se, siječam se, Beba Beritić snebivala) s tom odlukom Ministarstva nije želio pomiriti. Uostalom i pripadao je jednoj udruzi (DPDS) koja je s vremenom i postala ''država u državi'' zaobilazeći na široko konzervatore i sa silnim soldima koje nije mogla sve potrošiti jer nijesu imali projekata.
I sad dolazimo na tumor i gangrenu svake urbane cjeline, svakog grada na svijetu a pogotovo kad se radi o našemu Gradu, Dubrovniku. Povezuje se ''zavičajna zajednica'' naravno, u ovom slučaju konavoska (tako da nije baš sve ''kriva'' hercegovačka) i kreće plan kako iz dubrovačkih muzeja (kojemu je Ministarstvo kulture RH povjerilo Dunavski zapis na čuvanje i ne samo to, već se financirala i izrada nekoliko odlijevaka zapisa od kojih su dva predata Niku Kapetaniću) dakle, kako oteti izložak.
I, stvara se prigoda za provođenje operacije koju sam nazvao ''Brican''.
Ovaj put se Kapetanić ne pojavljuje kao privatna osoba već kao DPDS na čelu s predsjednikom Denisom Orlićem (u potpisu) te mole Dubrovačke muzeje da im posude taj glagolski zapis radi izložbe koja će se organizirati. Dakle, samo mjesec dana nakon službenog proglašenja, 22.12.2014, potpisuje se ugovor između muzeja i Starina (DPDS) o posudbi kulturnog dobra 5612 odnosno inventarskog broja arheološkom muzeja DUM AM 4291.
Nikad više Dubrovački muzej nije vidio to kulturno dobro koje je nakon izložbe iz Ugovora o posudbi predato Antoniji Rusković u konavoski zavičajni muzej.
Uzalud su iz muzeja tražili povrat posuđenog predmeta u skladu s ugovorom, predmet se nije vračao. Čak, je muzej dobio i dopis od ''zavičajne ekipe'' koji ima ton takav da shvatiš da su ''oni -zavičajci'' jači od Države.
Ova krimi drama tipične prijevare ima svoje uloge ne ulazeći u to tko je tu kriv malo, puno ili nikako:
Niko - Konavljanin
Pave - Konavoka
Antonija - Konavoka
Mišo - Konavljanin
Jelena - Konavoka
Julijana - konavoska nevjesta koja u finalu s Antonijom izmjenjuje par pisama te se od 11.9.2020 godine operacija ''Brican'' gubi u poštanskom tamo-amo dopisivanju te mi ostaje jedino pomisliti da sam preskočio glavnu glumicu (ili je bar netko želi uvaliti u tu ulogu):
Nina - Konavoka u koju jedinop polažem neku nadu da bi mogla razriješiti ovaj bizatski zaplet.
Tko želi i ima vremena, sve može pročitati na:
Komentari