Da li je Maro Martinović 'dobar' za novog intendanta Igara?

U tijeku su ‘zimske igre’ oko novog intedanta ‘Dubrovačkih ljetnih igara’.

Za to mjesto prvo je spomenut naš Dubrovčanin Maro Martinović i tako ga baciše prvoga u vatru a onda su počele pristizati vijesti o sve više kandidata.

Naravno, i ne samo radi local patriotizma, bilo bi mi drago da to bude Maro. Nadam se da izražavajući podršku njegovoj kandidaturi i izboru neće odmoći. Možeš mislit što sam važan :) Mislim da mu je veća šteta što je iz Grada.

Naime, nemam nikakvih prisnih prijateljskih odnosa s Marom. 'Ne pijemo kavu'

Nego, ne vidim ni kakvu podršku izražavaju naši lokalni kulturni radnici od kojih se većina jednako veseli izložbi nekog amatera u Sponzi i Djuru Pulitiki u Umjetničkoj galeriji.

Ne čujem ni neku lokal patriotsku podršku našeg gradonačelnika? Doduše, ubacili su već neke kandidate u igru pa će biti što ministrica reče /koja je isto iz Grada ili bila barem/. No, ni ne sumnjam da su podrške 'raznih balica' već u điru.

Dubrovnik nema repertoarskog programa, dakle onoga koji se ponavlja i za koji možeš kupit “abonamenat”. Takvi repertoari su nas kao mlade odgajali. Onaj domaćih autora ili bliskih nama, učio bi nas ili podsječao na naš lokalni dijalekt. Jezik. Na društvene odnose, pakosti i dobra djela. Toga više i nema a sa svakim danom je sve više riječi iz dalmatinskog dijalekta. Nestaje sinjorina a gura se šinjorina. Nema fresco koje se preko freško provuklo u friško. Dakle, nije od jučer. Da ne nabrajam sad.

Da su gradjani gladni vidljivo je upravo na par repertoarskih predstava iz 'metropolitanske' /da hi bar ima više kad nema 'naše'/ produkcije koje se ambijetalno održavaju na Mrtvom zvonu, ljeti. Kako bi nam malo smijeha dobro došlo zimi....a, puše bura a auto puta nema. Ni brzog. Pa kad smo već zimi otok bez trajekta, mislim da bi takve predstave bile ipak popunjene kroz cijelo lijeto pa davale se 3 puta na tjedan. Ali, 'ajde ti dođi do karte?

Mislim da je Ljetne igre malo sram. Ali, vremena su takva da su u gjiru 'magjioničarske' predstave u kojima 'magjioničar' izvlaci zastave iz rektuma i za koje vazda ima para. A kultura na proračunu ima muda od kuneja.

Tko je kriv za 'nevažnost' Igara?

Dubrovnik je izgubio ambijetalni teatar. Predstave doduše treba igrati i po dubrovačkim selima i otocima i, zašto bi to bilo samo vezano za ljeto? Zašto bi naša kazališta pa npr. i amaterska, mogla ići na turneje po Balkanu a ne u neko dubrovačko selo? Ili otok?

Ma, sad govorimo o samome Gradu koji je Igre proslavio svojim ambijentom. I ne samo Igre.

Bio je prozor u svijet, balkon, glorijet ondašnje Jugoslavije u kojoj su građanima barem priznavali punoljetnost a mjesne zajednice imale žiro račun. Danas te drže punoljetnim svako 4 godine.

Dakle, ni'ko nije proslavio ovaj Grad niti ga može. Grad će vazda bit jači. Kako i treba. Jer, mnoge je proslavio i pomog'o. Ma ne vidim da su regalani soklin vratili punoga kako su ga i dobili i kako toka. Doduše, danas smo popizdili od otucanja zidova i postavljanja ploča. Svak hoće neku.

Politika potpisuje ugovore s korisnicima javnih prostora uz stavku da se moraju ukloniti ‘potrebama Grada’. Kad se iz kulturnih klubova, glede pada na niske kulturne grane/uvjete, bune i optužuju onda se dogodi da je kriv narod, Dubrovčani i jedno nepristojno dobacivanje na generalnoj provi otvorenja i opravdana uvrijeđenost ali i 'jer gopodja umjetnica nije naučila da se na fb ne svadjaš jer, nemaš šanse. Ispada da je Gradu Otvaranje davno bilo fb.

Ti očito nemaju snage reći 'politika je kriva' jer kako će te dolje pročitati - očito im je 'regalana lijeva crevlja' i čekaju obećanu desnu. Jasno je da se gradske /političke/ potrebe ne nalaze u kulturi i to je problem. I tu je točka.

Koja je sličnost izmedju Igara i Grada?

Ne radi se samo o kulturi u našem Gradu. Radi se o našem dubrovačkom identitetu i baštini koji se takvim, čak namjernim neobadanjem, urušava, briše. Kao da im je to u nekom njihovom programu? Ja to i vjerujem. I nisam sam u tom uvjerenju.

No, pitam ih; što 'oni' to imaju, što nam 'oni' to donose u zamjenu? Za sada vidimo da im kultura leži u crvenim gačama jednog broja manje i rozim paletunima koje pomodno nose nudeći se neo, woke kulturi u kojoj bi istima bilo normalno da Bokčila u nekoj budućoj predstavi glumi npr. Nataša Dangubić a Petrunjelu npr. Goran Navojec. I sjedali bi u prvom redu. Besplatno, naravno.

Naime, u zadnje vrijeme, Ljetne igre su i progresivno i politički aktivne te se pretvaraju u aktivistički festival a samim Otvaranjem provociraju strpljenje gradjana do kojih im nije stalo osim onog dijela kojima svaku sezonu dijele besplatne ulaznice i sjede u prvom redu. Nisu promislili da upravo radi tih ljudi sve manje ostalih gradjana sjedi u zadnjim redovima?

A prije su naši gradjani virili iza praktikabla i ograda da bi doživjeli ‘to nešto’ o čemu bi sutra raspravljali. Jer nisu imali za kartu. I djeca, na osnovu ‘obavještajnih podataka’ koja su prikupljala provlačeći se ispod tribina k'o Tarzan i Jane, bježeći prema agilnim preozbiljnim-čuvarima-penzionerima, stvarala su svoje male predstave po gradskim ulicama i placetama.

Ako će mo biti pragmatični, za vrijeme samo jednog sezonskog statiranja u predstavi ‘Muke sv Justine i Justinijana” s 12 godina, kupio sam mojima novu kuhinju popeljenom narančastim ultrapasom na vratima. A u “Ljubovnicima” u Kolorini, naučio sam latinske prijedloge i par poslovica izgubivši nebrojeno 'na hitanja' u Uvalici. I zaradio ne-loše.

Dr. Ivica Prleder je imao i profesionalnih koristi pa tada od 12-godišnjeg statiste u “Justini” postao je intendantom Igara. A kao povjesničar autor je povijesne izrečene teze o dubrovačkoj povijesti koju danas znamo; “Dubrovačka diplomacija /službe/ uspjele su prevariti današnje povjesničare”. No, to je za sada ne-tema. A trebala bi biti. Za struku!

Ne bavim se kulturom u smislu da bi o njoj želio i mogao pisati u ‘onoj’ Slobodnoj Dalmaciji, kad se nalazila na stranici odmah iza Crne kronike i Sporta i koja se prva parala kad se trčalo u neki poljski zahod. Ali, neke osnovne zamjerke na stanje kulture u Gradu, mogu. Kao gradjanin.

Dubrovačka povijest kao inspicijent

Padaju mi na pamet Austrijanci, za vrijeme okupacije Dubrovnika kad je ‘bura oborila Orlanda’, kad je procesija sv Vlaha bila zabranjena, bandjera se nije imala gje pripetat a gradska Viječnica se 'samo-zapalila'…a neki dubrovčani kupovani raznim ‘sinekurama’ /poznato?/ a nakon dva gladomora u 19.st. moglo ih se na izborima kupiti za lijevu cipelu. Desnu bi dobili kad bi ‘gospari’ pobjedili na izborima.

Ma, nijesu se ritornali? Austrijaci ? Ma, nijesu. Uzeli su što su ćeli onda a što se vidi po njihovim muzejima. Oni drugi što su regalavali crevlje, nikad nisu ni partili.

Za rijet istinu, Igre su protjerane od politike, Orlando je puk’o, poznato je da na isti stijeg na Minčeti znamo u 3 dana promjenit 3 bandjere iako to nema veze s 'onim’ Dubrovnikom /oni su znali reda sve ostalo je zloća/, procesija je diventala globalni razbevandani mimohod… Crkva dupera službenu zastavu Grada Dubrovnika (iz Statuta) koju isava na himnu sv Vlaha. Grad je nema gje isavati a nema ni svoju himnu, barem tako stoji u Statutu. Ne smije?

Bolnici su davno, još su padale granate, zabranili zvati se po sv Vlahu /liječniku i Parcu/. Rekli su, 'nije red'. Ali nijesu nikad rekli zašto im se onda npr. dječja bolnica u Rimu zove Bambino Jesu ? Ljudima više nije stalo do crevalja već do stolica… a oni dobro podkujani soldima nadišli su 'ovozemaljske' čitaj naše manje više skromne potrebe. Postali su progresivnima, koriste bijelo iako ne prate Hajduk a i guzica hi zna zasrbit’. Mijenjaju životna i moralna načela k'o da se radi o modnom trendu u kojem se u valovima izmjenjuju "špicoke" i 'bruxerice' /ne znam da li hi se jos 'ko spominje :)/.

A valja priznat’, Igre s onom bandjerom, s onom Himnom /na koju odjednom neki polažu autorska prava dok su za vrijeme Juge mučali/ s onim predstavama, glumcima, govoru, činile su nas ponosnima u kojem Gradu imamo sve časti i ponosa živjeti.

Ups, mislim da sam se upravo dotakao glavnog problema zašto nam danas mora bit’ ovako :)

Glava doli ruke na ledja ?

U vremenu kad su Igre organizirane tako da im ravnateljica dohodi 3 mjeseca na godište, i koja se pojavljuje u ulici od Sigurate manje nego se popu Stojku prištampavo sv Vlaho; kad su nedavno izgubile ‘sigurnih’ jedan milijun kuna godišnje pomoći iz fonda “Caboga”koji je nestao iz Grada /vjerojatno s razlogom/; kad Grad financira Igre s nepoznatim milijunskim iznosom kuna godišnje koje su vazda zamotane u neke postotke i iznose, na sličan način kao što financira dubrovačko osnovno školstvo po formuli 'financiraj nas ali ne smiješ odlučivati o programu'; kad Grad nije sposoban izračunati koliko koštaju najmovi javnog prostora i ostali izravni i neizravni troškovi koji se ne plačaju iz granonačelnikovog špaga već iz našeg građanskog i tako povečaju svoj 'tall' u Igrama pa i u odlučivanju, svaka umišljena kulturna duša /koja nije iz Grada/ prihvatila bi se spomenute bačene ‘kulturne kosti’ jer nema što izgubiti a može puno dobiti.

Da li je lako željeti biti intendantom u takvim pogubnim prilikama za naš slavni Grad? Nije! Mislim da je jako teško voditi bilo što pa i Igre dok ti drže jednu ruku i jednu nogu sputanim.

Maro je, vjerujem, svjestan da puno riskira. Drago mi je da je hrabar. Ta činjenica bi trebala dovoljno potvrditi ozbiljnost njegove namjere, koja je moguča žrtva 'morskih pasa'. A ostali? Nemaju oni što izgubit niti hi ‘ko ogje zna. Sve su to ‘Mleci'.

lp

N.B.

Ako me tko iz Gradske vlasti ne razumije i ne vjeruje kako se kultura pod datim okolnostima odnosi prema građanima onda neka se sjete kako se športski savez u našem Gradu ponaša prema njima u gradu; uzmu 15 milijuna od Grada 'ovako' a nešto i 'onako'. Ali kad iz Grada nešto priupitaju ili ne daj Bože pribokaju, onda se čudom čude odakle im korađa što pitat.

Objava je napisana bez pomoći EU fondova i po principu 'ne osvrći se sine'

O projektu Probudi se Grade!