Nacionalne i europske kulturne veze u 'službi' dubrovačke kulture ili kako se tjeraju svjetski umjetnici iz Grada?

Ponavljam jednu dotjeranu objavu od prošlog ljeta koju sam napisao nakon izjave koja me malo najedila. Jer, ne dam na svoje ako nisu krivi.

Tadašnja, "unapetitlih" izjava intendantice Festivala, zbog koje bi trebala dobit nogu u vritnjak (prkno), da je sad ne ponavljam, ponukala me svjedočiti jednu istinu o hrvatskoj kulturi's vezom' bez koje bi bilo nemoguće upropastiti dubrovačku (a na koju vazda laju jer se osjećaju bolje) jer djeluju s visoka i to u sinergiji s nagorim 'malomiščanskim' do-kulturnjacima upravo iz Dubrovnika.

To je bilo 'ono' otvorenje kad su se radi politizacije Igara, ''nacionalnih i europskih veza tadašnje intendantice'' koje se sad traže na natječaju za intendanta, prigodno izmjenili stihovi Gundulićeve himne Slobodi. Nepoznato i neviđeno skidanje gaća do tada.

Imao sam sreću, na brodu imati za gosta (po dva puta u sezoni) umjetnika, violinista o kojem ne treba puno riječi, maestra Juliana Rachlina. Često sam plovio po noći jer je trebalo iskoristiti sljedeći dan. Primijetio sam kako voli vježbati po noći i da ne bi smetao drugim gostima, pozvao sam ga u gornji salon odmah iza zapovjedničkog mosta. Naš dogovor je bio; možeš vježbati koliko želiš a ja neću zatvarati vrata od mosta. To znači, moraš vježbati u mraku. I to je trajalo tako skoro jedno desetljeće. Ta violina od 10M Eur je prošla svakakvog mora. Mislim, da u satnici njegovih koncerata držim rekord. Slučajno.

Julian mi je dosta ispričao i pričao. Pa i o svjetskom festivalu Julian Rachlin & Friends u našem slavnom Gradu. Naravno, sve je bilo iz njegovog kantuna. A, ja sam vazda volio naučit nešto novo a prosudbe sam donosio sam.

Zato ću vam sad ispričati nešto što NIKAD nisam ni njemu rek’o. Zadnji put sam ga gledao kako ravna filharmonijskim orkestrom za novogodišnji koncert u Milanskoj Scali. Doduše, ovaj put na Tv-u. Ispričao sam to mojem patrunu, a njemu se nije moglo pričat' pizdarije. On je zn'o sve. Ma, Julian ne bi razumio. On je u drugome svijetu. I ima pravo na to. I ima puno drugih festivala.

---

Apropo izjave od 'nekidan' kad sam saznao da Dubrovačke ljetne igre može voditi jedino netko tko ima 'nacionalne i svjetske (EU) veze', sjetio sam se opet SVJETSKOG festivala koji smo imali svake godine u rujnu mjesecu.

Od samog početka, vodila se borba protiv tog Festivala zbog kojega su dolazili iz cijeloga svijeta privatnim avionima. Kao i u “Labirint”, čak iz Južne Amerike, da bi kušali neku bocu poznatog vina. To je vazda primitivcima (koje je Krleža dobro opisao) išlo na živce a pogotovo polusvijetu iz kulture i nekim lokalnim 'sommelierima s drekom u nosu'.

Pripremao se napad, k’o što se pripremala “Republika” u Cavtatu 91’. Tada nisu imali Rachlina ali su imali SVOG čovjeka ''kneza'' Acu. Vjernog pripadnika još od studentskih dana koji je bio nekad građanin Grada s 'dobrim vezama'. I, uspjeli su, kako znamo. Ne stvoriti republiku (bili su tad zauzeti prikupljanjem potpisa za predaju hrvatske vojske u Gradu) već kompromitirat' dubrovački ponos, tradiciju i sječanje za budućnost. Tako da nas drugi, naivni, zavidni, bolje zamrze i da nam počnu gledat po Stradunu koliko u srpnju mjesecu košta jedan kapučin a u kolovozu im se počnu prištampavati morski psi 'tu u Jadranu''.

Bilo je dovoljno odratiti 'obavještajnu diverziju' i “namjestiti i /ili pustiti” (ono.. "nek' se sami ubiju") poziv beogradskom simfonijskom orkestru (preko Po-fuka-re ili koga već ali bez Hrvata to nije moglo proći) a kojim će ravnati maestro Zubin Mehta (čovjek sa dobrim vezama ali ne kod nas). I to, pred Katedralom. I to, dok se krv hrvatska od rata još nije bila osušila (bila je to, mislim, godina 2011). Idealna atmosfera za 'akciju'.

Odjendanput su se uvrijedili svi orkestri u Hrvata. Svi 'veliki' domoljubi. K'o korisne budale. Sve je išlo "kako treba".

Nitko, NITKO, se nije našao i nikome nije palo na pamet da “protuobaviještajno” obavijesti Festival, ili izravno Juliana Rachlina (a što bih bio uradio da sam tad zn’o) da promjene orkestar, da 'nije pametno', da nije vrijeme, da je to miniranje festivala i da će to biti ZADNJI festival u Gradu. I tako je i bilo. To je bio zadnji festival u Gradu radi čega sam već slijedeću godinu mor'o otploviti 60 dana prije nego inače. Nije se naime imalo radi čega ostat' u Gradu i uživati u rujanskim bunacama.

O projektu Probudi se Grade!

Natrag na vijesti