O malim gradovima i malim državama Poučna pripoviest
- Antun Karuzic
- 21. ožu 2023.
- 2 min čitanja
Ako bi netko kuriozan želio razumjeti onaj, pa i nedavni Dubrovnik, neka pročita ovaj mali rad koji je napisao Tomo Basegli, vlastelin dubrovački na kraju 18st.
Prije nego počnete čitati trebali bi znati par podataka. Neću ih pisati kao povjesničar već po sječanju na ispričano ili pročitano.
Tomo Basegli, vlastelin dubrovački, dosta je ondašnjeg svijeta prošao te bio vrlo školovan.
Upoznao je i svoju ženu Austrijanku te je , budala, doveo u Grad. Grad je tako lijepo dočekao da je jadna žena pobjegla iz Grada. Ukratko o tome.
Na svojim EU putovanjima, školovanjima i druženjima, upoznao je ljude, bolje rijet, tadašnji bukteći revolucionarni zanos, za kojega ni Tomo onda nije mogao znati koliko je krvav (agresivan), poništavajući (to cancell), koliko je budio tadašnje ljude (to woke) i koliko je bio progresivan (progressive). Pogotovo nije mogao znati da će preživjeti i opet napasti kakvih 200 godina kasnije.
Gospar Tomo je bio toliko zadivljen francuskom revolucijom da je, bivajući 1806 godine u Gradu, bio najbolja osoba za je poslati u susret nadolazečoj francuskoj vojsci čije kretanje je dubrovačka vlada budno pratila iz sata u sat.
Tomo je krenuo s pratnjom na konjima kako bi dočekao francuze na granici Republike kod sela Imotice koji su po, tada zadnjim informacijama imali namjeru što brže doći do ex mletačkih posjeda u Boki ne pokazujući zanimanje za DUbrovnik i Republiku. Možda je to i bilo tada točno ali ako je, brzo se promijenilo na način da je i Napoleon bio iznenađen (ovo je pretpostavka glede nekih događaja u Genovi u Samostano St. Maria di Castello gdje je potučeno sve osim dubrovačkog konzularnog poslanstva a očemu stare genoveske familije i danas špekuliraju)
Kad su se Francuzi primakli na čelu sa zapovjednikom i nakon što im se Gospar Tomo iskreno obradovao, skladno ih pozdravivši, skidoše ga s konja te našega (do tada ''njihovoga'') Toma potjeraše nase u Grad - pješke. Osramočene i ponižene.
Ostalo znamo iz povijesti. Manje-više.
Ono što ne znamo i što mnogi neće nikad naučiti je pouka kako se nikad ne treba voditi za pomodnim stvarima i biti ''slugamvamse'' sa svakim. Vazda se treba sjetiti one poučne i ispravne (a ne spinane) SA SVAKIM U DOBRE S NIKIEM INTIMNO
A kako je završio naš gospar Tomo?
Vratio se doma, kako i moja pok. prababa iz Smokovljana od kuće Kalinića kad je vodila moju babu od 6 mjeseci u bolnicu pješke i kad se vratila u selo. Tomo je lego doma u postelju i nakon malo vremena umro.
Od tuge, razočaranja, od možda kajanja što je ženu doveo u ovaj Grad, od datog povjerenja 'progresivnim' Francuzima, od promašenosti...?
Bilo ovako ili onako, bio je dovoljno dugo živ za biti svjedokom kako mu ''prijatelji'' okupiraše domovinu.
Kad budete čitali, nemojte ispustiti niti jedno slovo. I nemojte se zeznuti pa odlepršati u vrijeme pisanja ovog malog a velikog rada iz sociologije/društvenih odnosa.
Ostanite u 2023. godini. Nećete ni obadat :)
A, ako želite nešto više, poslužite se ovdje
Komentari