Opravdanje barbarskog bombardiranja Grada unaprijed

Radnja se događa u Bruxellesu 7 godina prije početka bombardiranja Dubrovnika.

U posjetu sam tadašnjoj djevojci (porijeklom iz Grada) u vili u mondenom dijelu Bruxellesa - L'Observatorie. Kraj je toliko monden da me belgijska žandarmerija 'uhapsila' (i na putu ispitivala) u mojoj prvoj šetnji tom ulicom. Bio sam naime sumnjiv jer sam samo šetao ne pokazujući šetnjom i brzinom namjeru stići bilo gdje. Samo sam šetao. Vremena se mijenjaju. Danas im žardamerija ne može šetati gdje želi.

U Bruxellesu se nalazila velika jugoslOvenska kolonija (od kojih su neki još tamo a neki su promjenuli bandjeru) i jedan kulturni neformalni klub na čelu s Dušanom Đamonjom, inače prijateljem obitelji ''iz vile''. Od Hrvata sam upoznao jednog što je držao jedan kafić u trgovačkom centru i jednog taksistu.

Dušan je bio poznat, bogat, drag i od pomoći pa je dao utočište Momu Kaporu koji se sa svojom tadašnjom djevojkom ili suprugom (ne sječam se) inače JAT-ovom stewardess-om, logirao u Bruxellesu. A dao mu je i svoje veze u tamošnjem visokom, čitaj bogatom, društvu koji je mogao plačati njegove portrete od kojih je solidno živio.

Moram reći, za one koji ne znaju za Moma Kapora, da je bio u svemu odličan. Bilo da je pisao, crtao ili dok je lamentirao.

Jednom prilikom, prespavali su u villi jer se pripremala neka velika zabava na koju je trebao doći i jedan od belgijskih prinčeva, kako to ide i kako se radi kad želiš uveličati događaj.

I sad dolazi poučna priča. U stvari dva događaja koja su na neki način odredila veliki dio mog života.

Prvi

Ujutro se, nakon što smo pristojno pustili goste (Moma Kapora i drugaricu) da prvi koriste banju koju smo dijelili, djevojka i ja se zaputimo na isti posao. Uzimamo naše četkice za zube i shvatim da su upotrebljene. Bilo je neugodno i imali smo problem u žeudcu. Oni, očigledno, nisu.

Drugi

Sjedimo za večerom. Sve je shick. Posluga, raspored sjedanja. I, kao uvijek do tada, a i po onoj kako ''ni jedna večera nije besplatna'', Momo preuzme zabavljanje nazočnih koju je završio (barem je mislio završiti, jer je dolazio slijedeći slijed) s njegovim doživljajem Dubrovnika;

''....taj grad nije ništa naročito. Ne znam zbog čega su se toliko umislili. Imaju jednu triforu i dvije monofore i to je sve što imaju....''

Koliko se siječam, večera se nije završila dobro a ja sam izgubio sav ugled budućeg zeta, vratio se u Grad i izvlačio to ljeto barke u Posatu.

''Jedna monofora i dvije monofore'' su, u stvari, Sponza

Poznam, barem sam se naslušao, i dosta naših ljudi a i sugrađana, koji o

Dubrovniku misle isto.

No, vrijednosti Dubrovnika ne nalaze se u triforama i monoforama, pogotovo kad su iste napravljene u inverzivnom stilskom vremenu. Ako će mo samo uzeti taj detalj onda se vrijednost i veličina Grada nalazi u njihovom smislu za lijepo i skladno a ne za mondeno.

Dapače, Grad je teško nastradao i izgubio ne samo svoju gotiku već i gotovo svu renesansu ali ostalo je ono zbog čega je Dubrovnik primljen u UNESCO prije 44 godine ili samo nekoliko godina prije naprasno završene večere.

Imao sam taj nacrt a prikazivao je urbanistički raspored zgrada i to samo njihova prizemlja. Zbog toga smo primljeni a ne zbog nekog dubrovačkog Louvrea ili Schoenbrunnea.

I, da.

Imamo iOrlanda, 600 godina starog viteza koji je predstavljao ono najveće što jedan grad i jedna država mogu imati - SLOBODU.

---

Zato dragi sugrađani, cijenimo ono što imamo bez obzira na komentare tipa jednog Kapora. Ne samo cijenimo, već i uzdižimo, jer te večere je jedan odličan pisac i umjetnik i ne znajući, unaprijed umanjio sve štete od barbarskog bombardiranja našega Grada da se izjava jednog šofera Vučurevića morala dogoditi. Kako znamo, isti se žalosno pretvorio od dobrog srpskog intelektualca u običnog četnika.

Jer, Dubrovnik je po tim ljudima (ali i po nekim našim ljudima) samo ''jedna trifora i dvije monofore'' te se svaka šteta da lako napraviti pod motom čak ''ljepšeg i starijeg''.

Dakle, šteta na Orlandu se ne može popraviti ''ljepšim i starijim Orlandom''.

To je pogrešno razmišljanje.

A ja?

Meni nije teško ''prekinut večeru''.