Znate li koliko je Dubrovnik politički nevažan?

Dubrovnik je sveden na manju površinu nego što je to bio u 12 st.

No, ni to nije dosta pa ga se centrifugalnim prometnim silama (kao pelješki most, zračna luka u Trebinju i žalosni pomorski promet ) želi čak umanjiti kao županijsko središte koje ionako služe kao begovske i pašalučke postaje u prikupljanju danka u državnu kasu jer im nije dovolno ono što uzmu od nas i od gradova.

Na donjoj karti možete vidjeti i usporediti područje Dubrovnika 1186. i nakon 1993.

Plavom bojom označeno je područje koje je Dubrovnik kroz stoljeća kupovao zlatom, neka područja i po 2-3 puta dok je neka mala područja kao Imoticu i taj dio Primorja morao i osvojiti nakon što ih je kupio.

Činjenica je da je takvom politikom u prvom redu sačuvao 90% - tni hrvatski nacionalni korpus od shizme dopuštajući djelovanje jedino rimo-katoličke crkve a kasnije i od posrbljivanja, te u današnju državu donio najstarije hrvatske granice uz neizmjernu kulturnu "dotu" koju mu i dan danas svi čerupaju k'o kokoš.

Teško je to objasniti u jednom tekstu. To bi mogli objasniti jedino oni pošteni Hrvati, geopolitičari, politolozi i sociolozi koji ovaj grad ne mrze. Koji su osobno na takvoj kulturnoj i civilizacijskoj razini dnosno, koji mu ne zavide.

Svjedoci smo državne gospodarske (porezne) važnosti Dubrovnika (samo prihod od PDV-a se penje prema 100 milijuna eura) i privatne koja se svodi na izvlačenje desetaka milijuna eura koji se ulažu negdje drugo (isto je i u RH iz koje se izvlače sredstva u inozemstvo) a ostalo se svodi na medijske kampanje u natjecanju s tekstovima tipa: Kolika je cijena kapučina na Stradunu i jesu li se pojavili kakvi morski psi u moru, ne zimi naravno nego u jeku turističke sezone.

Do sada, niti jedna nova nacionalna stranka koje su se pojavile u zadnjih 4 godine i sve do prije par mjeseci, ne pokazuju želju niti imaju sposobnost čak se narugati važnosti Dubrovnika u njihovom političkom programu, bio sam svjedokom kad su neke poznate političke face bile prisiljene doći na skupove u Dubrovnik, bilo da ih se pritislo ili to nisu mogli izbjeći. Pamtim njihove neraspoložene face s izrazom zamora u stilu "kad ću prije poć ća to uskom i vijugavom dvotračnom cestom.

Dubrovnik je političko, kulturno i gospodarsko središte Dubrovačko neretvanske županije s dvotračnom cestom i vjertovitom zračnom lukom u kojem se povremeno održavaju sjednice županijske skupštine i u kojem povremeno stoluje župan /kad nije Bruxellesu ili kod sebe na selu/

Postoji i patološka mržnja prema Dubroviku koja se može objasniti jedino po dr. Ivu Pilaru koji je objasnio taj "pogled" ljudi s vrha brda u vječnoj ljubomori od koje su se u povijesti "liječili" pljačkom i uništavanjem.

Danas se "liječe" patološkom zločom (vidi sliku dolje). Činjenica što se radi o "beznačajnim pojedincima" nije opravdanje jer se radi o NEGATIVOJ percepciji koju Dubrovnik uživa među takvima (koji su brojni). Uvijek je to bilo zbog bogatstva kad su se u teškim vremenima spuštali u Republku da bi u njezinim teškim trenutcima pljačkali i palili.

A onda se još jednom masno bogatili kad je taj isti Dubrovnik prolazio kroz tri gladomora, dobijajući za malo brašna i kaštradine cijela imanja i osobnu srebreninu.

No postoji i ona "druga Hrvatska" s kojom održvam bliske i drage kontakte i to mi daje nadu i snagu biti optimistom.

Jedan primjer mišljenja nekog idiota iz Neretve i jako je važan za razumijevanje

Svi bi oni koji Dubrovnik stalno drže u položaju "glava doli ruke na leđa" i prisiljavaju ga non-stop prikazati kao manje i upitno hrvatskim moraju znati: svaki Hrvat u današnjoj Hrvatskoj da je morao živjeti ovih 200 godina pod bjesomučnim srspkim i orjunaškim napadima bio bi već odavno Srbin. I drugo: Svaki Dubrovčanin koji je bio Hrvat navijao je za Dinamo. Tako da i to bude jasno. Nisu glupi i znali su zašto. Danas je sve drukčije ali molim vas skinite nam se s neke stvari jer vam nemamo potrebe NIŠTA dokazivati.

Godine 1993 za vrijeme nove teritorijalne organizacije RH na županije, Neretvani (velika večina) željeli su i to im je i poijesno bilo logičnije i prirodnije da budu u sastavu s dalmatinskom županijom. No bili su utišani (a "guverner" Bebić im je još živ i mislim da je ovaj komentator i ne znajući odbestimao upravo mamu od Bebića) i primorani ući u dubrovačko-neretvansku županiju.

Razlog za to je bilo mišljenje državnog političkog vrha kako "Dubrovnik nije dovoljno hrvatski" pa su neretvani to trebali "učvrstiti". Znam, zvuči grozno. Neće "oni" priznati ni da su mač Jelaćiću okrenuli od Mađarske po zahtjevu Mađara nego će naći neko opravdanje)

Danas je Neretva politički div u usporedbi s Dubrovnikom. Danas je Neretva u stanju pogurati i skinuti predsjedničkog kandidata a kasnije i stranačkog predsjednika. Neretva je u stanju stvarati hrvatske vlade i onda ih preko noći minirati.

Dubrovnik je politička nula. Potpuno nebitan. Svoju veliku važnost i bitnost potrošio je 1991. onoga dana kad su pale prve bombe, onoga dana kad se počelo fizički uklanjati organizaciju dubrovačkog otpora srbo-crnogorskim barbarskim napadima (Dubrovnik ima u tome iskustva) s perverznom kulminacijom zadovoljsta na 6. prosinca. Ne zaboravimo, Dubrovnikk je u to vrijeme bez hrane, struje i vode bio prvim predizbornim skupom budućeg predsjednika RH. Jer, oni su dalekovidni :) a vidimo i danas tko su to "oni".

Uloga i važnost dubrovačkih političkih stranaka i profil lokalnih političara

Uglavnom, a to svi vide, svi ti lokalni političari su sebi dopustili biti jedno veliko NIŠTA kad se radi o njihovoj važnosti kod svojih stranačkih vodstava. Na to naravno, zbog svega gore rečenog, ne mogu utjecati a niti se trude.

Najviše što možemo vidjeti na nacionalnim televizijama je gostovanje kakvog bezveznog politologa s dubrovačkog neštoučilišta kiperaške razine.

No ono što stvara gađenje je pristanak lokalnih političara biti ukrasima i korisnim budalama na nacionalnim listama s ljudima koji trebaju njihovih par stotina glasova a koji u ne tako davno skladnom Dubrovniku ne bi mogli voditi kakvu betulu na Stradunu.

• Niti jedan dubrovački političar ne može ni u snu biti na PRVOJ poziciji na listi X. izborne jedinice

• Niti jedan dubrovački političar ne može ni u snu biti na DRUGOJdrugoj poziciji na listi X. izborne jedinice

• Niti jedan dubrovački političar ne može ni u snu biti na TREĆOJ poziciji na listi X. izborne jedinice ukoliko ne pripada HDZ-u

• Niti jedan dubrovački političar iz manjih stranaka ne može ni u snu biti na poziciji na listi X. izborne jedinice koja mu osigurava ulazak u Sabor
  

Zainteresiranost hrvatskih političkih stranaka za Dubrovnik

1. Zainteresirane su jedino najjače stranke koje mogu popraviti ukupni broj glasova za otprilike 10 - 12.000 glasova. Naravno, bez lokalnih kandidata koji i nisu potrebni.

2. Veće nacionalne stranke čak ne pokazuju ikakvu želju da bi ih Dubrovnik zainteresirao za nacionalne izbore. Nije im važan jer se radi o par stotina mogućih glasova a što i ne mijenja ništa

3. Manje nacionalne stranke čak ni ne doživljavaju Dubrovnik jer im je apsoluto nevažan a one koje se pojavljuju svako 4 godine to rade iz razloga nekog PR-a za kojega misle da bi im dobro došao u trci za lokalne izbore nadajući se da bi jedno svoje vjećnićko mjesto mogli dobro prodati. Tu spadaju i proxi stranke najjače stranke i jednog gradskog moćnika koje se osnivaju iz razloga pokrivanja nekog naivnog infantilnog lokalnog patriotizma i najveće nacionalne manjine. Druga nacionalna manjina je pokrivena HDZ-om
   

Zaključak

Jedina prilika za Dubrovnik kako bi imao "svog" zastupnika u hrvatskom Saboru je kandidat HDZ koji, kako sam rekao, može se nadati najviše 3. mjestom na listi. Dubrovnik ne moženi sanjati imati dva saborska vijećnika.

Do sada je to uspjevalo i jedan jedini dubrovački kandidat ulazio je u Sabor.

Danas i za ove nacionalne izbore, sumnjam da možemo imati i tog jednog kandidata koji je do sada imao teoretske mogućnosti barem postaviti javno pitanje u Saboru odnosno progurati kakav zakon koji je Dubroviku potreban a neki su potrebni kao voda u pustinji.

Na žalost i ruku na srce moramo priznati da su nas mnogi osramotili i tako pomogli onome gori iz Neretve što je napisao onaj komentar "o nama". To svi znamo a to je druga priča.