Kako je Bruno Bušić iscipelaren na Stradunu u studenom 1974.

(NIsam ništa mijenjao u textu koji je dobro ponovo objaviti u ovom mjesecu kad se dogodio proxi udbaški napad na Bruna Bušića. A nisam ništa ni dodavao jer vi ljudi, koji znate sve, šutite. Pa, čekam vas, možda dogodine u isto vrijeme)

/Bruno Bušić kao mladi student/ O Brunu Bušiću možete sve saznati ako želite. Ali ukratko, bio je nenasilan, miroljubljiv, čak je nagovarao Hrvate da uđu u Komunističku partiju Hrvatske i da iznutra traže mirna rješenja za hrvatske interese. Bio je veliki filozof politike i veliki prorok koji je već tada predskazao današnju Hrvatsku. Niti sam ga znao niti sam znao za Proljeće ni za Bana Jelačića pjesmu a kamoli onu o Juri i Bobanu. Roditelji su nas tako štitili a ni danas nisam siguran koliko je to bilo dobro. Ali neću zaboravit to cipelarenje.

''Da smo složni i čestiti, davno bi imali državu. A bit će, rodit će se slobodna Hrvatska kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička, krvava carstva kao kula od karata. Nema države bez krvavih gaća. Pobit ćemo se za slobodu sa Srbima, a možda i sa Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako. Kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako naši kradu. Svak nas je krao i potkradao, a najteže će biti kad nas naši budu krali i prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Kako tada nas spasiti od nas?” 

Napisao je Bruno Bušić (samo nakon godinu dana od premlačivanja) 1975. godine.

Nije pretjerano tvrditi da je Bruno Bušić u filozofskoj misli i predskazanju za Hrvatsku naciju ono što je antički filozof Sokrat predskazao za čitavi današnji svijet

"Demokracija će platiti zato što će pokušati odgovarati svima. Siromasi će htjeti imetak bogatih. Demokracija će im to dati. Mladi će htjeti biti uvažavani kao stari, žene će htjeti biti kao muški, stranci će htjeti prava starosjedilaca. A demokracija će im to dati. Lopovi i prevaranti će htjeti važne državne funkcije. A demokracija će im to dati. A kad lopovi i prevaranti konačno demokratski preuzmu vlast, jer kriminalci i zločinci teže za moći nastat će gora tiranija nego u vrijeme bilo koje monarhije ili oligarhije." Sokrat (470. – 399. pr. n.e.)

Kako je sam Bruno Bušić svjedočio o svom premlačivanju u studenom 1974 godine

....''Pri kraju prošle godine u Dubrovniku nasred Straduna /vidi plavu zvijezdicu/ – kako kažu, najljepše ulice na svijetu napalo me 15-ak meni potpuno nepoznatih osoba. Oborili su me s leđa snažnim udarcem u zatiljak, a onda su me udarali nogama u glavu. Sa mnom u društvu bio je Joseph Levy, student iz Jeruzalema. Njega nisu dirali. Njemu sve to nije išlo u glavu. Poslije mi je tvrdio da ih je bilo najmanje 20. Sve su to promatrala dva milicionera (i drugi dio elipe), ali ništa nisu poduzimali /vidi crvenu zvijezdicu/. Mnogobrojni prolaznici su se zgražali, ali se nitko nije usudio da mi pritekne u pomoć. Podnio sam tužbu protiv dubrovačke policije, ali mi javni tužitelj uopće nije odgovorio, te mi je tako bilo onemogućeno da vodim privatni sudski postupak protiv policije.....''

Kako to biva u javnost se ubacila priča kako je to bio obračun između par lokalnih mladića a razlog je bila neka djevojka. Možete zamisliti koliko je u studenom u Gradu bilo ''Šveđanki'' pa su se potukli ''galebi''. Ili možete li zamisliti Bruna Bušića, onako visokog, mršavog, mirnog s velikom govornom manom zbog koje se mogao dobro izraziti jedino u svojim tekstovima, kako osvaja kakvu lokalnu djevojku s domoljubnim temama o kojima onda nitko od nas nije imao pojma jer su nas doma držali u ''kavezu'' da bi nas zaštitili a koja se upravo vratila iz shopinga u Bariju?

Što se u stvari dogodilo?

Bruna Bušića se na svaki način trebalo protjerati u inozemstvo. Iako je Bušić već nekoliko puta nakratko boravio u inozemstvu, to nije bilo dovoljno. Trebao je boraviti duže jer je onda lakše sve pripremiti. U Hrvatskoj (Jugoslaviji) takve se mirne nije ubijalo. (Tako je i bilo. Nakon nekoliko mjeseci Bruno Bušić je napustio Jugoslaviju, smjestio se u Parizu, a onda, nakon priprema, bio svirepo ubijen).

Osmislila se akcija organizirana u dvije grupe. Jedna grupa (starijih mladića) bila je u betuli ''Sponza'' u Boškovićevoj ulici kojoj je bio zadatak nadgledati operaciju i štititi drugu grupu. Ta druga grupa je imala zadatak napasti i pretući Bušića koji se u trenutku napada nalazio s prijateljem iz Izraela kod slastičarne ''Cele''. Vođa te grupe je prvi prišao Bušiću iza leđa, udario ga šakom u glavu od kojeg udarca je Bušić pao na pod, nakon čega su ga ostali iz grupe (više od 15 mladića) počeli udarati nogama kako je tko stigao u toj gužvi.

Za vrijeme tog ''uspješnog i hrabrog napada'' ''osiguranje iz Sponze'' se smijalo, a okolni milicajci nisu reagirali. Onda su, naime, dva milicajca bila vazda na Stradunu što je bilo normalno, a ne kao danas.

Tko su bili napadači?

Svi su bili iz Grada. Svi su bili djeca uglavnom doseljenih partizana, udbaša, obrijanih četnika koji su dlake ostavili na Bosanci, suradnika policije, milicionera, lokalnih poslovođa butiga, poštara... djeca doseljenih iz dubrovačkih sela, dalmatinskih otoka koji su odreda živjeli u socijalnim uglavnom otetim/dodijeljenim stanovima i kućama, a neki i u prilagođenim magazinima.

Neki od njih su postali nekim direktorima ili direktorčićima, lokalnim denuncijantima u zaštiti socijalističkog poretka, neki su se (uglavnom ovi iz ''Sponze'') pomalo omastili po ''Dubrovkinjama'', a neki su imali sreću postati direktorčićima u poznatom DTS-u Jova Drobnjaka s plaćama kao u Njemačkoj, a da nitko nije znao odakle su plaće dolazile. Naravno, to misle samo naivni. Autoritet im je bio isto takav direktorčić i predsjednik mjesne zajednice porijeklom iz trebinjske šume s inicijalima istim kao kod Drobnjaka.

Ova druga grupa koja je tukla, uglavnom su bili lokalni iskompleksirani jadnici koji su dobivali mrvice s udbaške trpeze. Osim naravno vođe te grupe A.K., malog iskompleksiranog, zdepastog, karikature s visokim tlakom i s nogama na ''O'', ''čovjeka od Grada'' po porijeklu Staljinovog ''zema'' koji je Bušića prvi u zaletu šakom oborio s leđa da bi kao nagradu proveo kraći život kao direktorčić lokalnog gradskog poduzeća.

Spomenuo sam mrtve. Naravno, znaju im se imena svima kao što bi se dalo lako opisati ih sve pojedinačno, ali to je već bio posao onih koji za to dobivaju plaću. Poanta nije u tim barabama i korisnim budalama jer su nebitni. Poanta je u nečemu drugome.

Zašto?

Zato jer u Gradu već dugo vlada poremećaj vrijednosti svega. Svega. Ja se sjećam preko 50 godina. Spominjem se svega. Tih lokalnih ''bullyja'' koji su u ovome Gradu odrastali i umislili se da su oni ti koji čine ovaj Grad dok ih nisu istisnuli novi ''friškiji'' klinci stasali nakon ukinuća uske pruge. Štoviše, vlast im je vazda podilazila što se proteglo i u ovoj današnjoj Hrvatskoj i tepala im većini njih kao ''ljudima iz Grada''.

Ma bili su ljudi iz Grada s oproštenjem ''moj hurac''. Većinom su bili seljoberi obučeni u skuplje vestite od prve plaće u DTS-u koji su prodavali svoju neku ''dubrovačku'' priču još gorim seljoberima iz Trebinja u istim vestitima smrdeći po znoju i polijevajući se konjacima u ondašnjem ''Lažnom svjedoku''.

Zato što i danas uživaju neke ''zahvalnosti'' za ''svoje usluge i vjernost''. Jer, njihovi su još na vlasti. No, to je ''mala raja''. Zanimljivi su oni koji nisu sudjelovali u premlaćivanju Bruna Bušića jer su bili ''nobles''. Ugledna djeca lokalnih moćnika, partijaša i ostalog malograđanskog gulaša u usponu koji nisu htjeli ''šporkavati ruke'' i čija djeca, a danas već i unuci, i dalje vode riječ u ovome Gradu (kao što je i u cijeloj Državi) jer su uvjereni kako su ''sposobni''. Ima bit da su i njima doma roditelji šutjeli da ih ''zaštite'' ali iz drugog razloga.

Dovoljno je uzeti primjer tadašnjeg ''tužioca'' kako ga spominje Bušić.

Trebali bi svi shvatiti da je ovaj slavni Grad učinio mnoge pa i velike ljude i da to još uvijek čini onima koji mu to dopuste. Koji se ne opiru Gradu i provode neku svoju ideju kako bi trebao izgledati i u njemu se ponašati.

To su i sva ona dobra i vrijedna djeca koja su (i njihovi roditelji) mislila kako će prevladati znanje, odgoj i trud, a koja naprotiv moraju napuštati ovaj Grad ili neka čak bježati. I to čak tamo gdje imaju manju plaću i neki stančić u najmu. To rade da bi ostali normalni ili da bi pobjegli od ovih ''što čine'' ovaj Grad.

Hoće li će se tko jedit ili što već?

Nisu bitni. Imaju već neke godine i bolje im je dočekati kraj bez ''talasanja''. Neki su već pomrli, a svima je zajedničko da su imali uglavnom usranije živote i lagali sami sebe kako im je dobro dok su uživali kad su im lokalni političari malo ''pumpinavali'' te i oni, kupujući tako ONO NEŠTO što bi ih učinilo brže i više ''onima koji čine ovaj Grad''.

Slično onima koji su došli u Grad studirati ili ''šankirati'' s kutijom od cipela pa su ''uzimali pod bandjeru'' recimo Mata novinara ili npr. Iva Labaša koji je više knjiga pročitao u setemani dana nego oni u životu.

Mislite, nije dobro iznositi šporku robu? Krivo mislite. Ali, ne da mi se objašnjavati.

_________________________________________

*Ukoliko želite skromno pomoći Orlandov foj u njegovoj slobodi od politike i interesnih grupa, ovdje možete donirati 

*Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite OVDJE.

*Imate važnu priču, fotografiju ili snimku? Javite se na info@orlandov-foj.com ili klikom OVDJE. 

*Želite pisati i zanimate se za određeno područje važno za život u našem Gradu; prijavite se OVDJE.

* Mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala https://www.orlandov-foj.com/

*Govor mržnje i signaliziranje vrline samo su poštapalice da bi se zaustavile argumentirane rasprave i iznošenje istinitih činjenica. Po meni, jedini govor mržnje je iznošenje laži. Upravo se valja pošteno dohvatiti povlaštenih skupina koji su pod plaštom navedenih poštapalica.

#nohate #justfacts