Čuli ste svi za aferu Mreža TV ovih dana? Ali niste za ovo!

Lijepo je opet moći rijet kako te malo uništila gripa a da te ni'ko ne napadne jer nijesi rek'o čarobnu riječ Covid. A eto, a konto gripe mi kasni nekoliko obečanih tekstova. Pomalo me podsjeća (kad ne pišem) kao da mi kasne "stvari". Ima neke istine i u tome. I kad pomisliš da možeš to napisati onda ti uleti tema koju nijesi planir'o i koja je važna. Ili barem, siguran sam, dobro provocira razne šupke po Gradu. Malo sam još u febri ali ne treba sumnjati u ovo što će te čitati.

Afera "Mreža TV", Grmoja, Vlahović i ostali potresaju Hrvatsku ovijeh dana iako, ne vjerujem da Hrvatsku može potresti i atomska bomba

O njoj znate sve osim možda bitnog od kojeg svak bježi ako i zna. Naime, šef Filipoviću je očito bio njegov savjetnik iz redova sakrivenih poslovnih ljudi uHrvatskoj.

Filipović je u dva navrata pokazao da je od krvi i mesa pa je prvi put spomenuo te "predatore" nakon čega su se svi mediji manje ili više pravili ludim. Znaju oni o kme se radi i da se rubinet može zatvorit'.

Onda je nedavno uzeo u obranu te iste "predatore", dakle dao guzice, jer njegov savjetnik normalno izjavljuje kako se ne boji ničije izdaje "jer ga neće biti". Ako ste gledali epizodu novinara Jarka o ubojstvu kćerke poznatog odvjetnika onda znate da su takve prijetnje moguće i realne. Naravno, trebao je biti uhapšen odmah. Ali neće jer poznajem te predatore dobro. Na neke od njih se nekim strancima koje sam poznavao, povračalo iako su i sami bili predatori u poslu ali s drugim kodeksom.

Ostaju dakle mediji. Novinari. Nepotrebno se ograđivati s "čast izuzetcima" jer takvih sigurno ima ali su u jednakom postotku koliko i u Crkvi duhovni svečenici koji vjeruju u Boga.

Moje iskustvo s medijima od prije 23 godine

Novinari su (uglavnom) jedna od najnepoštenijih i sramnijih zanimanja koja postoje. To nisu bili ali su postali. To sam eto naučio ne tada već za vrijeme samoga rata.

To je bilo vrijeme bez HDZ-a. Na vlasti je bio HSS. No morate znati da između hrvatskih stranaka nema NIKAKVE razlike. Svima njima je isti šef. Neki to saznaju prije a neki (kao priglupi Filipović) prekasno. Nije shvatio da je mjesto ministra rezervirano za glupane i da će ga oni, koji ne kontroliraju samo njega već kontroliraju i cijelu Vladu skupa s Plenkovićem, potrošiti kao Palomu.

A i potrebe su im iste.

Tada sam godinu dana ravnatelj Lokruma i za razliku od godine prije kad to nisam bio i kad je Lokrum dobio 700.000 Kuna iz proračuna, ja nisam dobio ni jedne kune osim što je Lokrum morao hraniti još 7 uhljeba koje su raskotili po Upravnom vijeću. Naravno, i po području osobnih stranačkih interesa.

"Inače, bio sam jako loš čovjek pa sam ravnatelja, koji je isplanirao ići u mirovinu (nije bio navikao na gradsku vlast), ostavio na punoj plači (ne na bolovanju) bez dolaska na posao iako mi nije želio predati dužnost, pečat i dokumentaciju. A onda sam bio toliko loš čovjek da sam nakon godinu dana dobio nogu iz Lokruma a ex ravnatelj je još bio na punoj plači"

Bilo me strah što će biti od sezone, da li ću moć' podjelit plače. Jer, osnovao sam vatrogasce na Lokrumu.

Otkrivao sam i pritiskao koga sam mogao. Tadašnji direktor Argentine Marić se znojio od mojeg pisma jer sam mu u 30 godina ugostiteljskog poslovanja Argentine na Lokrumu našao JEDNU uplatnicu za JEDAN prijevoz pića traktorom iz Portoča do samostana. Dizali su lovu 30 godina, većinom u špag, bogatili se a da Lokrumu nijesu dali sadnicu jednog čempresa.

Svi takvi su krepali kasnije k'o pantagane.

Neki su mi ozbiljno prijetili ali su brzo odustali nakon što su ih "brifirali" a ovaj Marić je plak'o okolo po komitetima za koje sam mislio da su nestali jer nije mogao shvatiti taj moj "nečuveni bezobrazluk". Ma zamisli?

Uglavnom, istjerao sam ih u roku od 72 sata i uspio dobiti barem neke solde za Lokrum.

Naravno, nisam samo istjerao njih. Bilo je tu još dosta drugih. Nego, idemo na ono što je ovijeh dana aktualno.

Sprega politike i medija

U strahu za plače zaposlenika a i u strahu od diverzije (a jedna se i dogodila u kolovozu koju sam spriječio na svoj način) bacio sam se na veliki odašiljač mobilne kompanije (u međuvremenu su sve mijenjale imena) koji je stršao i smetao mi a nalazi se i dan danas u protupožarnom prosjeku poviše Bočine. Nakon male istrage shvatio sam da je podignut bez ikakve dokumentacije a da za to Lokrum (opet) nije imao ni Kune koristi iako je za srpsko-crnogorske agresije na Grad pretrpio velike gubitke i štete.

Naravno, uputio sam im službeno pismo te zatražio objašnjenje - koje su im namjere. Moja pisma su inaće vrlo izravna i nikad ne skrivaju sumnju u moju ozbiljnost.

Da, bio sam im u stanju prepilati stup od antene

Naravno, kod nas su i business i politika diplomirali tečaj iz oglušivanja i šutnje u večernjoj vatikanskoj školi a koji na prvoj godini nauči najgluplji pop pa odgovora nikad nisam dobio.

Ali, jednog jutra pred Lučijem intram na pok. maestra Đela Jusića koji mi pruža ruku i čestita na dobijenim soldima. Ja se pravim lud i pitam o kojim se soldima radi?

"Znaš, bio sam jučer u male u Zagrebu (a "mala" je No2 u kompaniji) i pokazala mi je Voucher na 300.000 Kuna za Tonća (dakle, za Lokrum)

Pokazao sam zadovoljstvo i zahvalnost jer, iako je to bio mali gulaš za ono strašilo na Lokrumu, mogao sam pokriti plače za skoro godinu dana i počet mirno spavat. Ili, mogao sam opremiti vatrogasce kao u Hollywood filmovima.

No ne lezi vraže!

Zadovoljstvo sam pokazao i tadašnjoj "vezi" koja je radila u jednom lokalnom tjedniku a informaciju sam odlučio sačuvati od tih bandita u UV. To se pokazalo velikom greškom. Toga se ne treba muškarac sramiti. Ako se dogodilo Samsonu.... :)

Moje drugo po redu UV (prvo se samoubilo glupošću, mržnjom i služenju pojedinim interesnim skupinama) sastojalo se od lokalnih HSS-ovaca ili od povjerenja. Većinom su imenovani od strane Vida Bogdanovića PO KAZNI jer su me reketiratli koga sve moram zaposlit i kome moram dati banak na Lokrumu.

Dosta je spomenuti predsjednika UV HSSovca (majko moja mila nije čudo da je HSS nestao) Rossettia danas uhjebljenog kod Raguža jer mu je mala pensija (kojemu spominjem ime jer je naročito bio pokvaren) i člana UV koji je bio direktor baš tog lokalnog lista. Ostali su bili iz Crkve i iz drugih stranaka i te neodgovorne sebične šupke (uključivo rečenog popa) koji su me maltretirali s "pretpostavljenom krivnjom" (pravni pojam) a nisu željeli vidjeti što se događa, ne treba ni spominjati. To je odgovor zašto su svi ti po gradskim vijećima manje više šupci.

Kako je Lokrum izgubio 300.000 Kuna!

Nakon poduže vremena, čitam kako je lokalni tjednik dobio 300.000 Kuna za veliki ugovor o "dugogodišnjem" oglašavanju, nakon čeka su počele pljušati reklame. (Da, to je bio mislim ViP)

Aha, rečem ja!

Dignem "frku". Prvo UV sam pobjedio inteligencijom. Ovo drugo sam bio u stanju išamarat. Više mi nije bilo ništa stalo. Kako sam poslije i pokazao. Jedini sam koji ih je sve otkačio i dokazao da jednom ravnatelj ne znaci i uvjek kako je inače to običaj.

Rossetti mi je prijetio sudskom tužbom. Tutjević je tada objavio u Dubrovačkom duplericu s našim velikim potretima koja su govorila više od svega napisanog (može se u medijima kad se hoće).

Naravno, nije me nikad tužio.

Naravoučenje

Ništa to nije novo. Svi se samo pravimo naivne njuferice. Politička i medijska prostitucija su poznate u cijelom svjetu. Razlika je je ta što u svijetu to mogu raditi dok ne izađe u javnost a onda jednostavno u skandalu i sramoti nestanu. Kod nas to ne rade par dana (ako i to) dok ne prođe barufa a onda sve po starome.

Dosta je uzeti za primjer bivseg novinara Gorana Cvjetinovića i njegove kolegice Julijane lokalne ministarke koji danas drmaju dubrovačkom kulturom i ne samo njome (bolje rijet da je zapišavaju a o čemu ću posebno) pa vidjeti kako se novinari uhljebljuju a tako će biti sve dok političari budu imali masla na glavi i dok ih budu financirali. Ili, ako mi tko može objasniti sto radi glavna za medije prezimena Arsič, isto bivša novinarka, i da li su čuli ikada kakvu izjavu za medije od dotične? Pretpostavljam da je njezin posao biti časnicom za vezu s medijima a ne s građanima i javnošću.

Danas HSS ne postoji. Duboko sam uvjeren da se nikad nije ni obnovio. A čak sumnjam da je bio mučak i za najslavnijih dana.

No, Vido Bogdanović je bio "mali" iz Grada, neko osvježenje. Naravno, nada je splasnula vrlo brzo budući su se oko njega nakotili najveći kreteni i šupci ovoga Grada i dotepenci naučeni od djetinstva izbjegavati brabonke i balege, gladni par stotina kuna a neki i puno puno više.

Jedan od takvih mu je bio kasnije i Tolić (HSS-ovac, dođe mi se smijat) kojega je po mom uvjerenju morao uzeti za dogradonačelnika svijesno ili nesvjesno.

U stvari to nije ni važno. Ionako su to sve djeca moćnih ljudi s vezama iz Jugoslavije i njezinih čuvara koji su svojoj djeci osiguravali poslove i u stvari, nikad umrloj crvenoj strukturi, nasljednike. Smrt Jugi živjela Hruga!

Naravno, da sam bio uvjeren (a meni to nije teško) da je Vido Bogdanović sudjelovao u skretanju lokrumskih 300.000 Kuna u lokalni list i da je znao da će mu se čelavi stokilaš i seljačina Tolić (dosta ga je čut' kad progovori) pojavit onda u mom uredu kao Badža Siledžija kao da sam kriminalac (taj je poslije obalio pola brda na Babin kuku) onda bi uvrstio i Vida u ovu priču. Pa, neka tako i ostane.