Kako se u Gradu slavilo na dan Gospe od Karmena?

Crkva Gospe od Karmena izgradjena je oko 1630 godine u ranobaroknom stilu kju gradi nepoznati graditelj na temeljima stare crkve Sv Ivana iz 13. stoljeca po kojoj cijeli prostor Pustjerne dobija kolokvijalno ime Karmen.

Sam oltar od Gospe od Karmena dao je sagraditi Mato Gjonov Gradi 1632.

Povise ulaynih vrata nalazi se natpis na latinskome ALMA TRIAS VIRGO GENITRIX UTERQUE JOANNESM, sto je dubrovacki pjesnik Gjivo BOna Volpi ''preveo''

* Trojstvo, Djeva i dva Ivana,

Dubrovnice, Tebi su ovdi

vjecna straza, slatka obrana,

Ne ima straha Tvoj Slobodi*

Da vas podsjetim, o Karmenu sam pisao i kako bi pokazao kako samo jedan privatni posao i zedj za zaradom moze promjeniti socijalnu i kulturnu sliku jednog cijelog dijela Grada a sto je vazno znati i danas Vise OVDJE.

Ako vas zanima znati vise o Gospi od Karmena to mozete saznati OVDJE

Blagdan Gospe od Karmela 16. srpnja obilježavao se i u sluzbenom kalendaru državnih blagdana Dubrovačke Republike. Kao i mnogi drugi dubrovački blagdani, Gospa od Karmela ili Ognjena Marija (kako Gospu Karmelsku ponekad zovu) imala je nekoliko značenjskih slojeva, jer je na opću katoličku podlogu nadodano nekoliko spomendana vezanih uz lokalna zbivanja.

Štovanje Gospe od Karmela vjerojatno je i u Dubrovnik dospjelo na krilima protureformacije. U svakom slučaju, još prije 1628. u crkvi Sv. Ivana u Pustijemi, na kojoj je izgradjena ova slika, stajao je oltar posvećen toj Bogorodici. Te su godine, dubrovačke vlasti odlučile njezin blagdan uvrstiti u državni kalendar, proslaviti ga večernjom misom /to je vazno jer su se mise radi stednje svijeca odrzavale po danu/ u nazočnosti kneza i Malog vijeća, te procesijom gradom sa slikom Gospe od Porata.

Nekoliko godina kasnije, na mjestu Sv. Ivana podignuta je nova crkva s rano baroknim ele­mentima, Karmen, sjedište istoimene bratovštine utemeljene je 1627. kao sljednik stare bratovštine Sv. Trojstva.

Zaštitnička moć Gospe od Karmela iskazala se ponovno 1647., kada je baš na njezin blagdan Šipanom prestala harati kuga, a Grad ostao posve pošteđen. Uoči srpanjskog blagdana Gospe od Karmela 1666. na dubrovačkom se području, kao najava razornog potresa iz sljedeće godine, počelo tresti tlo.

Velikoj tresnji 1667. nije odoljela ni prva crkva Karmen. Njezina ponovna izgradnja ušla je među pri­oritetne projekte u obnovi Grada, na što se Senat 18. srpnja svečano i zavjetovao. Liepopili bilježi daje to bilo iz harnosti što se požar koji je harao Gradom ugasio na njenim ruševinama, a nije zahvatio utvrdu Sv. Ivana u kojoj je bio pohranjen barut.

No, ako to predanje i jest istinito, zavjet je izrijekom položen i zato što se potres dogodio na Veliku srijedu, koja je inače protjecala u znaku pobožnosti Gospi od Karmela. Bogorodici je stoga pripisan udio u spasu Dubrovnika od potpune propasti, pa je u siječnju 1668., kada se odlučivalo o načinima obilježavanja stradanja u potresu, imenovana Odvjetnicom i Zaštitnicom Republike (Avocata e Prottetrice della República nostrá).

Rano barokna građevina na mjestu crkve prvotno posvećene sv. Ivanu nalazi se i danas, u neuobičajeno voluminoznim dimenzijama u nekadašnjem najstarijem seksteriju Grada - Pustijerni. Crkva je obnavljana i obnavlja se jos i dalje.

Kako se proslavljala Gospa od Karmena

Nakon svecane pjevane mise krenula bi procesija kroz Grad. U procesiji se nosila cudotvorna slika Gospe od porata (Gospe od gradskih vrata).

Buduci se svecana vecernja misa sluzila dan prije, to mi je logicno da se procesija odrzavala na sami dan Gospe od Karmena nakon svecane pjevane mise u 9 ujutro.

Kako je narod proslavljao Gospu od Karmena u samom dijelu pucke proslave?

Dan prije, cijela ulica od crkve do Katedrale, okitila bi se cvijecem i vijencima. Narocito su figurali silni volti koji se tuda nalaze jer se taj dio i nazivlje ''Sotto portichi'' (ili tako nekako da sad ne trazim). Uglavnom ''Ispod volata''.

Narod /i ribari/ osvietlili bi put do Ponte u Portu sa svijecama pa se tako dogodilo da je 16.7.1939 nagorjela slika Gospe od Karmena sto se stoljecima nalazila u luneti povise gradskih vrata sto vode u Porat na Pontu gdje je danas ribarnica.

Slika je bila popravljena i vracena a sramota je sto su je digli a nikad vratili nisu. Barem danas postoje tehnike zastite, pa i kopija u najgorem slucaju.

Ovo je jos samo jedna od operacija DPDS-a

Cijela Ponta i Stari mul su bili iluminani lampionima i girlandama te bis e skupilo cudo svijeta, druyilo, castilo i proslavljalo.

Zasto su sve te crkvene proslave i pucke svecanosti danas ili zatrte ili se ne mogu prepoznati?

Razlog je, barem meni, poznat. Dubrovnik je dozivio razne dekadence pa i u tome.

Onog trenutka kad je u dubrovackoj crkvi fizicki uklonjen /metkom, nozem ili batinama/ sav intelektualni i kulturni svecenicki zbor a onaj preostali dio ''unovacen'' protjeran ili preplasen dugogodisnjim zatvorskim kaznma, Grad je preuzelo svecenstvo koje nije bilo ravno dubrovackoj tradiciji. Brzo se to prosirilo i na narod i danas imamo, u stvari, nemamo to sto bi mogli imati.

Svemu je naravno pridonio II. vatikanski koncil koji je naglavacke promijenio liturgiju i unistio stoljetnu poboznost i tradicije.

No, da je malo pameti i zelje i Crkve i gradskih vlasti, onda bi se sve te stoljetne svetkovine i pucke proslave obnovile te bile Bogu na slavu, Gradu Dubrovniku ''u bucicu'' narodu na veselje a turistima razlog vise za dolazak (a manje opijanje)

Barem je tako u svim talijanskim gradovima preko puta. U malima i velikima.