Tko je spriječio Daksu II ili dubrovačku Ovčaru 1991?

Naš Grad je i dalje okupiran kao i cijela Republika Hrvatska od raznih faca i lobija i zato nam ne ide. Nas su okupirali i našim životima i našom budučnošću upravljaju oni i slični koji su davne 1991 godine u mjesecu studenom, u svakoj normalnoj i civiliziranoj državi u svijetu trebali završiti na vojnom sudu s najtežom presudom.

.

Pratim i pokušavam shvatiti zašto je maknut voditelj konzervatorskog ureda Ministarstva kulture RH u Dubrovniku. Pročitao sam i dobar članak u lokalnom tjedniku i spekulaciju da bi razlog mogao biti Hotel Grand na Lopudu. Naime. dosadašnji konzervator je želio zaštititi Dobrovićevu arhitektonsku ostavštinu a ''ekipa'' je to željela samo 'djelomiočno'. Pada mi sad na pamet koliko je naivnih zatrudnjelo radi toga što su vjerovale u ''djelomično''.

Pada mi na pamet koliko moraš biti bezobrazan i umišljen pa kao urbanist i arhitekta dati naslov svojoj knjizi ''Arhitektura kao obazriva igra različitih napetosti'' gdje je jedino istrinito da se radi o igri. Sve drugo se vidi po Gradu. No, ovo ide na čast dubrovačkim urbanistima i arhitektima koji ne mogu napraviti izložbu svojih radova ni u Flori a kamoli Sponzi. Jer, sve se vidi po Gradu.

Vjerojatno je Lopud a sigurno je za vjerovati da je smijenjen radi drugih projekata koji se rade u Gradu i oko Grada.

Čitajući današnje priopćenje ministarstva kulture razlog je ''nepotrebno'' smetanje realizaciji:

1. ''Javnih investicija'' /mogla bi biti kakva riva ili nešto slično/

2. Investicija DPDS (Društva dubrovačkih starina) koji, zanimljivo godinama ZAOBILAZE konzervatorski odjel u Dubrovniku i ponašaju se kao ''tko nam što može'' inače 90% njih su ideološki i povijesni sljedbenici potpisnika Predaje 91 jos od kralja Aleksandra.

3. ''Drugih investicija'' u kojem možemo staviti hotel na Lopudu ali i druge .

Zapalo mi je u oko par prezimena koja se pojavljuju u novinarskoj ''vodootpornoj'' spekulaciji ali i u mnogim drugim projektima koji se rade u Gradu

(( Npr. autorima i izvođačima tipa projekata na semaforima u Lapadu od 60.000 EUR koji se narugao dubrovačkoj javnosti kad se pogleda što je to koštalo tolike pare. To držim jednim od največih ponižavajućih odnosa prema dubrovačkom građaninu uopće koji ima veze s onim koji te pita na trotoaru: ''kupi ciglu za 200 maraka'' i pri tome uopće ne taji da se radi o cigli.

Pa onda projekt obnove place u Gružu koji je u stvari obnova privatnih ugostiteljskih obrta kojima će placa poslužiti kao koncertni prostor, zbog koje cijene projekta je mislim neugodno čak i samom projektantu pa je i sam, nadam se, upozorio političke bandite i političke slingure i punoglavce od gradskih viječnika.... jedne da ne dižu više cijenu od 18,5 milijuna kuna a druge da se puno ne petljaju. Naime, imamo jako poslušne gradske vijećnike. Ili strašljive, što je isto. A imaju face čak i imunitet. Kako bi se tek ponašali da ga nemaju. ))

Ma, što je kuriozno u svemu tome, odnosno, na što me podsjetilo?

Što jedan smijenjeni čovjek koji je dobro radio svoj posao ne treba obadati vec samo, jer je pretpostavljam jako mlad, shvatiti tko su ljudi koji su ga smijenili te se okrenuti svome zanatu kao što sam se svojedobno okrenuo i ja.

Podsjetilo me na Memorandum, Proglas predaje Grada JNA vojsci u studenom 1991 godine i prikupljanje potpisa, koji bi predaju podržali, od značajnijih Dubrovčana a sve možete pročitati na javno objavljenom dokumentu. Također, ima još dosta svjedoka koji će potvrditi kako je lista za potpis kolala po svim gradskim kuloarima a mnogi je, neki iz domoljublja a neki jer su bili pametni, nisu željeli potpisati.

Naravno, na Popisu će te naći sva prezimena upetljana u ''smjenu jednog konzervatora'' i imena koja i dan danas šaraju po našem slavnome Gradu a neki su napravili i velike karjere. Pa i djeca. Jedan je čak postao i nadbiskup. Barem dvoje su dobili ulicu. A jedan je postao i veliki projektant i građevinar. A jedan i gradonačelnik. Pardon, 2 gradonačelnika od kojih bi ovaj drugi opet htjeo biti gradonačelnik. Jedan od potpisnikadoduše ne može niti muj treba pa možda baš on preuranjeno i nestrpljivo gura svoga kandidata/kinju. Tko će to znat'.

Uglavnom, evo vam pa čitajte a ja ću u dnu napisati tko je spriječio predaju Grada i tko je spriječio ponovljenu Daksu i drugu Ovčaru nakon Vukovarske. Mislim da je svima jasno što se trebalo dogoditi sa šačicom hrvatskih branitelja koji su tada branili Grad i koji su u skladu s Proglasom i Nacrtom o predaji hrvatskih branitelja i Grada podržanim listom potpisa ''viđenijih'' Dubrovčana trebali predati JNA svoje oružje.

Na žalost nemam tehničkih mogućnosti poboljšati rezoluciju te se tekst čita s teškom mukom. Ako netko ima bolje faksimile rado ću ih objaviti. Doduše, za one slabih živaca i želudca bolje je da ni ne čitaju.

U međuvremenu sam se potrudio prepisati tekst Proglasa koji je predhodio Nacrtu sporazumu o predaji hrvatske vojske i Grada pa ga možete pročitati na dnu teksta u plavoj boji. Čitajući tekst Proglasa vidjet će te kako je hrvatska strana samo jedan od strana u sukobu te potpuno izjednačena sa JNA stranom. Odnosno, Gradu su jednaki neprijatelji bili Hrvatska policija, Hrvatska vojska i JNA i četnici.

Prve dvije stranice Proglasa (slika 1) o predaji a koji je uz pomoć dubrovačkog Crvenog križa predvodio glavni ideolog i iz tog vremena, meni osobno sumnjiva faca a kasnije i plagijatora organizacije Bijeloga puta u Bosnu po svjedočenju dr. Hermana Vukušića sina pravog organizatora tog humanitarnog podviga, Dr. Slobodan Lang s njegovim tadašnjim lokalnim pobočnikom koji se dao u humanitarne vode slično kao i oni koji su hitali snajperiste po Gradu tj. da ne bi išli na prvu crtu. On je ujedno i pisac Proglasa jer se iz istoga vidi da ga NIJE PISAO JEDAN DUBROVČANIN,

dakle, objavljen je javno u Glasu Grada Konvoja Libertas 13. studenog 1991. da bi se onda pristupilo Nacrtu dogovora o predaji i razoružanju s JNA što se vidi u 2. slici. U 3. slici se vidi protokol dogovora s JNA kako je trebala teći predaja te POTPUNO ISTO OBEČANJE KOJU SU OFICIRI JNA DALI PROMATRAČIMA CRVENOG KRIŽA U VUKOVARU PRIJE ODLASKA AUTOBUSA NA OVČARU i uloga promatrača EEZ (danas EU) prilikom sastanka s JNA a taj zapisnik je potpisan od navedenih u samome dnu.

Ovo će znam, teško prihvatiti onih nekoliko tisuća hrvatskih branitelja u Dubrovniku ali trebala su se tada predati otprilike samo njih šačica (okosnica kasnijih 163 koji broj je iznosio na Sv Nikolu 6.12.91). Drugih naime tada nije ni bilo.

Dakle, bila je dovoljna samo tri puta veća jama nego što je ona danas na Daksi da se svi ''razoružaju'' vezani žicom i s metkom u potiljku od uskrsnulog ''Joza Krivovrata i druga mu Arifa'' dok bi se naredbodavci izgubili među nopvom dubrovačkom vlastelom.

Naravno, svima njima bi se kasnije u ''ozbiljnim'' povijesnim radovima našlo da su ''jeli malu djecu'' da im je biskup Đuro Hranjić blagosljivao nože i srboseke i da ''nijesu bili baš nevini iako im se nije sudilo''.

Slijedi tekst čovjeka koji je spasio te ljude i Grad a to nije mogao bez njegovog vrhovnog zapovjednika. Zanimljivo da je ''operacija'' predaje branitelja i Grada javno objavljena 13. studenog 1991 a da je ''ekipa mirotvoraca'' i današnjih uspješnih ljudi i očeva uspješnih stručnjaka za komunikacijske vještine, dopis Glavnome stožeru HV-a uputila tek 22. studenog 1991 i na njega odmah dobila odgovor koji slijedi u ovom tekstu.

Zanimljivo je da je u tom vremenu ''sveopće tuđmanovske diktature'' čitav ton telefaksa umirujući i savjetodavni, pristojan i da se u nijednom retku ne spominje nikakva vojna zapovijed po kojoj bi se postupilo.

U svim obrambenim ratovima takvo pismo bi zvučalo strogo vojnički i nemilosrdno bi napominjalo mogućnost da se svi potpisnici strijeljaju nakon prijekog vojnog suda. Na žalost, sročeni telefaks je bilo ''prst'' a svi s popisa i oni izvan popisa koji su isto mislili ali bili mudriji, kasnije su ''uzeli cijelu ruku''. I ni to im nije dosta. Danas bi nam htjeli i dušu uzet. Zato i jesmo tu gdje jesmo a neki i nijesu zato tu već su u Irskoj.

Pa, neka sad progresivne moralne nakaze pišu doktorate o predaji Grada JNA koju je ''planirao'' Tuđman u dogovoru s Miloševićem i JNA.

(i dalje mislim da se zračna luka u Zagrebu trebala zvati po Nikoli Tesli jer sam principijelan u istini te koju sam javno spomenuo nekoliko puta do sada a tako mislim i u svezi zračne luke Rugjer Bošković prije nego ga ukradu u Trebinju).

Slijedeća slika prikazuje javno objavljeni popis potpisnika podupiratelja predaje hrvatskih branitelja i Grada Dubrovnika zapovjedništvu JNA na okupiranom hrvatskom i dubrovačkom području. Potpise je tehnički provodila Stanka Kodelli (u potpisu) tadašnja predsjednica Crvenog križa (kojom je upravljao Lang) zbog koje su svojevremeno Župljani odbili više dobrovoljno davati krv. Oni valda znadu više.

Donja slika prikazuje zaglavlje žurnog dopisa Glavnog stožera od 23.11.1991.

Ovo je prijepis telefaksa, da bi se bolje čitalo i to su oni koji su 23.11.1991 spriječili Daksu II i dubrovačku Ovčaru. Iza ovoga telefaksa u Grad su došle potrojbe HOS'a i velika pomoć u naoružanju. Ostalo su hrvatski branitelji spriječili 2 tjedna kasnije 6.12.1991 koji se dogodio iz osvete i ''izdaje'' dubrovačkih ''mirotvoraca'' koji su htjeli žrtvovati šačicu hrvatskih branitelja za spasit dubrovački barok i renesansu a onda su upravo oni ispali odgovorni za ''Sv Nikolu'' i osvetu. Drugo je povijest.

Glas iz Dubrovnika

Glasnik ureda Konvoja Libertas i fonda Sv Vlaho

Broj 6. Dan 44. 13. Studenog 1991.

Proglas “Odbora za ljudska prava Crvenog kriza Dubrovnik”

Prijedlog i molba za prijekid ubijanja i razaranja Dubrovnika i Dubrovcana – Molba svima

1. Stanovnistvo Dubrovnika izlozeno je ekstremnoj patnji bez obzira na spol, dob, nacionalnost, vjeru i politicko uvjerenje.

2. Ova patnja se iskazuje kroz razaranje svih oblika zivota, organizacija i grada kao takvog.

3. U gradu je sabijen veci broj ljudi nego sto je moguce odrzati i u vrijeme mira, ekonomske aktivnosti i otvorenosti.

4. Ljudi stradavaju direktno gubeci vlastiti zivot te ranjavani od orudja i posljedica rusenja, glad ii zedji, raznih bolesti i ekstremnog dusevnog napora.

5. Vecina ljudi je u soku, neizvjesnosti i nije u stanju smisljeno i moguce organizirati svoj zivot.

6. Dubrovnik je otvoreni grada kojem je ratovanje nepoznato, nerazumljivo i nepotrebno.

Zbog toga on ne posjeduje vojnu tradiciju, vojnu strukturu ni vojne objekte.

Iz istih razloga, Dubrovnik kao otvoreni grad orjentiran na turizam, kulturu, znanost i umjerenost, ne posjeduje nikakvu obranu. On cak nema niti sklonista za stanovnistvo grada, a kamoli danas kada ima jos i 30% izbjeglica.

Dubrovnik se u stanju braniti kao i svako drugo djelo covjecanstva; Venecija, crkva Sv Petra, Michelangelove sculpture, Vincijeva platna…… on moze samo izgoriti, nestati i ostati u sjecanju. Dubrovnik se nije cuvao kao tvrdjava borbe, vec ljepote, kulture, znanja i ljudskih prava.

Cijeli svijet poznaje ljepotu Dubrovnika, svi umjetnici smatraju ga svojim domom, a stotine sveucilista nalaze se u njemu. Nikada pa tako i danas nije se u Dubrovniku progonila nikakva vjera i niti jedan narod, pa tako ni Zidovi, Srbi, Muslimani, Albanci, Talijani, Nijemci …..

Molimo da Dubrovnik ostane sto jest i da nastavi svoju funkciju, koja je i danas toliko potrebna njegovim stanovnicima, njegovom podrucju i cijelom svijetu.

7. Danas na razini minuta i sati (jer dani su postali vjecnost) prijeti razaranje svega svetog svim ljudima: djece, majki, staraca, crkvi, starina, umjetnosti….

Patnja ce biti nanesena, ne samo ljudima ovdje, vec i cijelom svijetu. Ako nestane Dubrovnik, doista ce biti tesko govoriti o Novoj Europi i svijetu.

8. Dubrovnik nije politicki pregovarac, nega cine ljudi koji traze svoj aosnovna ljudska prava koja su sveopca is toga ocekuju sveopci pomoc.

Dubrovnik cini kultura koja je dio svjetskog nasljedja i koju bi trebali svi zastititi.

9. teemeljeci sve stavove na ne postovanju ljudskih prava i culture:

- obracamo se svim Dubrovcanima da sacuvajudostojanstvo Dubrovnika do kraja, da pomognu djeci, majkama, bolesnima i starima, da ne mrze nikog, da budu ljudi.

- Obracamo se zaracenim vojskama da prekinu razaranje, zbog kojeg ce i sami zaliti, a vjerojatno vec zale. Da prekinu razarati grad koji se ne moze braniti i ljude koji ne odlucuju. Zahtijevamo od zaracenih strana da prekinu vatru.