Tko je spriječio Daksu II, ili dubrovačku Ovčaru 1991?

Naš grad je i dalje okupiran kao i cijela Republika Hrvatska od raznih faca i lobija i zato nam ne ide. Nas su okupirali i našim životima i našom budućnošću upravljaju oni i slični koji su davne 1991. godine u mjesecu studenom, u svakoj normalnoj i civiliziranoj državi u svijetu trebali završiti na vojnom sudu s najtežom presudom.

.

Pratim i pokušavam shvatiti zašto je maknut voditelj konzervatorskog ureda Ministarstva kulture RH u Dubrovniku. Pročitao sam i dobar članak u lokalnom tjedniku i spekulaciju da bi razlog mogao biti Hotel Grand na Lopudu. Naime, dosadašnji konzervator je želio zaštititi Dobrovićevu arhitektonsku ostavštinu, a ''ekipa'' je to željela samo 'djelomično'. Pada mi sad na pamet koliko je naivnih zatrudnjelo radi toga što su vjerovali u ''djelomično''.

Pada mi na pamet koliko moraš biti bezobrazan i umišljen pa kao urbanist i arhitekt dati naslov svojoj knjizi ''Arhitektura kao obazriva igra različitih napetosti'' gdje je jedino istinito da se radi o igri. Sve drugo se vidi po Gradu. No, ovo ide na čast dubrovačkim urbanistima i arhitektima koji ne mogu napraviti izložbu svojih radova ni u Flori a kamoli Sponzi. Jer, sve se vidi po Gradu.

Vjerojatno je Lopud, a sigurno je za vjerovati da je smijenjen radi drugih projekata koji se rade u Gradu i oko Grada.

Čitajući današnje priopćenje Ministarstva kulture, razlog je ''nepotrebno'' smetanje realizaciji:

1. ''Javnih investicija'' /mogla bi biti kakva riva ili nešto slično/

2. Investicija DPDS (Društva dubrovačkih starina) koji, zanimljivo, godinama zaobilaze konzervatorski odjel u Dubrovniku i ponašaju se kao ''tko nam što može'', inače 90% njih su ideološki i povijesni sljedbenici potpisnika Predaje 91 još od kralja Aleksandra.

3. ''Drugih investicija'' u kojem možemo staviti hotel na Lopudu, ali i druge.

Zapalo mi je u oko par prezimena koja se pojavljuju u novinarskoj ''vodootpornoj'' spekulaciji, ali i u mnogim drugim projektima koji se rade u Gradu.

(( Npr. autorima i izvođačima tipa projekata na semaforima u Lapadu od 60.000 EUR koji se narugao dubrovačkoj javnosti kad se pogleda što je to koštalo tolike pare. To držim jednim od najvećih ponižavajućih odnosa prema dubrovačkom građaninu uopće koji ima veze s onim koji te pita na trotoaru: ''kupi ciglu za 200 maraka'' i pri tome uopće ne taji da se radi o cigli.

Pa onda projekt obnove place u Gružu koji je u stvari obnova privatnih ugostiteljskih obrta kojima će placa poslužiti kao koncertni prostor, zbog koje cijene projekta je mislim neugodno čak i samom projektantu pa je i sam, nadam se, upozorio političke bandite i političke slingure i punoglavce od gradskih vijećnika.... jedne da ne dižu više cijenu od 18,5 milijuna kuna, a druge da se puno ne petljaju. Naime, imamo jako poslušne gradske vijećnike. Ili strašljive, što je isto. A imaju face čak i imunitet. Kako bi se tek ponašali da ga nemaju. ))

Ma, što je kuriozno u svemu tome, odnosno, na što me podsjetilo?

Što jedan smijenjeni čovjek koji je dobro radio svoj posao ne treba obadati već samo, jer je pretpostavljam jako mlad, shvatiti tko su ljudi koji su ga smijenili te se okrenuti svome zanatu kao što sam se svojedobno okrenuo i ja.

Podsjetilo me na Memorandum, Proglas predaje Grada JNA vojsci u studenom 1991. godine i prikupljanje potpisa, koji bi predaju podržali, od značajnijih Dubrovčana, a sve možete pročitati na javno objavljenom dokumentu. Također, ima još dosta svjedoka koji će potvrditi kako je lista za potpis kolala po svim gradskim kuloarima, a mnogi je, neki iz domoljublja, a neki jer su bili pametni, nisu željeli potpisati.

Naravno, na popisu ćete naći sva prezimena upetljana u ''smjenu jednog konzervatora'' i imena koja i dan danas šaraju po našem slavnome Gradu, a neki su napravili i velike karijere. Pa i djeca. Jedan je čak postao i nadbiskup. Barem dvoje su dobili ulicu. A jedan je postao i veliki projektant i građevinar. A jedan i gradonačelnik. Pardon, 2 gradonačelnika od kojih bi ovaj drugi opet htio biti gradonačelnik. Jedan od potpisnika doduše ne može niti mu treba pa možda baš on preuranjeno i nestrpljivo gura svoga kandidata/kinju. Tko će to znat'.

Uglavnom, evo vam pa čitajte, a ja ću u dnu napisati tko je spriječio predaju Grada i tko je spriječio ponovljenu Daksu i drugu Ovčaru nakon Vukovarske. Mislim da je svima jasno što se trebalo dogoditi sa šačicom hrvatskih branitelja koji su tada branili Grad i koji su u skladu s Proglasom i Nacrtom o predaji hrvatskih branitelja i Grada podržanim listom potpisa ''viđenijih'' Dubrovčana trebali predati JNA svoje oružje.

Na žalost, nemam tehničkih mogućnosti poboljšati rezoluciju te se tekst čita s teškom mukom. Ako netko ima bolje faksimile, rado ću ih objaviti. Doduše, za one slabih živaca i želuca bolje je da ni ne čitaju.

U međuvremenu sam se potrudio prepisati tekst Proglasa koji je prethodio Nacrtu sporazuma o predaji hrvatske vojske i Grada pa ga možete pročitati na dnu teksta u plavoj boji. Čitajući tekst Proglasa vidjet ćete kako je hrvatska strana samo jedna od strana u sukobu te potpuno izjednačena sa JNA stranom. Odnosno, Gradu su jednaki neprijatelji bili Hrvatska policija, Hrvatska vojska i JNA i četnici.

Prve dvije stranice Proglasa (slika 1) o predaji, a koji je uz pomoć dubrovačkog Crvenog križa predvodio glavni ideolog i iz tog vremena, meni osobno sumnjiva faca, a kasnije i plagijatora organizacije Bijeloga puta u Bosnu po svjedočenju dr. Hermana Vukušića sina pravog organizatora tog humanitarnog podviga, Dr. Slobodan Lang s njegovim tadašnjim lokalnim pobočnikom koji se dao u humanitarne vode slično kao i oni koji su hitali snajperiste po Gradu tj. da ne bi išli na prvu crtu. On je ujedno i pisac Proglasa jer se iz istoga vidi da ga NIJE PISAO JEDAN DUBROVČANIN,

dakle, objavljen je javno u Glasu Grada Konvoja Libertas 13. studenog 1991. da bi se onda pristupilo Nacrtu dogovora o predaji i razoružanju s JNA što se vidi u 2. slici. U 3. slici se vidi protokol dogovora s JNA kako je trebala teći predaja te POTPUNO ISTO OBEĆANJE KOJE SU OFICIRI JNA DALI PROMATRAČIMA CRVENOG KRIŽA U VUKOVARU PRIJE ODLASKA AUTOBUSA NA OVČARU i uloga promatrača EEZ (danas EU) prilikom sastanka s JNA, a taj zapisnik je potpisan od navedenih u samome dnu.

Ovo će, znam, teško prihvatiti onih nekoliko tisuća hrvatskih branitelja u Dubrovniku, ali trebala su se tada predati otprilike samo njih šačica (okosnica kasnije 163, koji broj je iznosio na Sv. Nikolu 6.12.91). Drugih, naime, tada nije ni bilo.

Dakle, bila je dovoljna samo tri puta veća jama nego što je ona danas na Daksi da se svi ''razoružaju'', vezani žicom i s metkom u potiljku od uskrsnulog ''Joza Krivovrata i druga mu Arifa'', dok bi se naredbodavci izgubili među novom dubrovačkom vlastelom.

Naravno, svima njima bi se kasnije u ''ozbiljnim'' povijesnim radovima našlo da su ''jeli malu djecu'', da im je biskup Đuro Hranjić blagoslivao nože i srboseke i da ''nijesu bili baš nevini iako im se nije sudilo''.

Slijedi tekst čovjeka koji je spasio te ljude i Grad, a to nije mogao bez njegovog vrhovnog zapovjednika. Zanimljivo je da je ''operacija'' predaje branitelja i Grada javno objavljena 13. studenog 1991., a da je ''ekipa mirotvoraca'' i današnjih uspješnih ljudi i očeva uspješnih stručnjaka za komunikacijske vještine, dopis Glavnom stožeru HV-a uputila tek 22. studenog 1991. i na njega odmah dobila odgovor koji slijedi u ovom tekstu.

Zanimljivo je da je u tom vremenu ''sveopće tuđmanovske diktature'' čitav ton telefaksa umirujući i savjetodavni, pristojan i da se ni u jednom retku ne spominje nikakva vojna zapovijed po kojoj bi se postupilo.

U svim obrambenim ratovima takvo pismo bi zvučalo strogo vojnički i nemilosrdno bi napominjalo mogućnost da se svi potpisnici strijeljaju nakon prijekog vojnog suda. Na žalost, sročeni telefaks je bio ''prst'', a svi s popisa i oni izvan popisa koji su isto mislili, ali bili mudriji, kasnije su ''uzeli cijelu ruku''. I ni to im nije dosta. Danas bi nam htjeli i dušu uzeti. Zato i jesmo tu gdje jesmo, a neki i nijesu zato tu već su u Irskoj.

Pa, neka sad progresivne moralne nakaze pišu doktorate o predaji Grada JNA koju je ''planirao'' Tuđman u dogovoru s Miloševićem i JNA.

(I dalje mislim da se zračna luka u Zagrebu trebala zvati po Nikoli Tesli jer sam principijelan u istini te koju sam javno spomenuo nekoliko puta do sada, a tako mislim i u svezi zračne luke Ruđer Bošković prije nego ga ukradu u Trebinju).

Sljedeća slika prikazuje javno objavljeni popis potpisnika podupiratelja predaje hrvatskih branitelja i Grada Dubrovnika zapovjedništvu JNA na okupiranom hrvatskom i dubrovačkom području. Potpise je tehnički provodila Stanka Kodelli (u potpisu), tadašnja predsjednica Crvenog križa (kojom je upravljao Lang), zbog koje su svojevremeno Župljani odbili više dobrovoljno davati krv. Oni valjda znadu više.

Donja slika prikazuje zaglavlje žurnog dopisa Glavnog stožera od 23.11.1991.

Ovo je prijepis telefaksa, da bi se bolje čitalo i to su oni koji su 23.11.1991. spriječili Daksu II i dubrovačku Ovčaru. Iza ovoga telefaksa u Grad su došle postrojbe HOS-a i velika pomoć u naoružanju. Ostalo su hrvatski branitelji spriječili 2 tjedna kasnije, 6.12.1991., što se dogodilo iz osvete i ''izdaje'' dubrovačkih ''mirotvoraca'' koji su htjeli žrtvovati šačicu hrvatskih branitelja da spase dubrovački barok i renesansu, a onda su upravo oni ispali odgovorni za ''Sv. Nikolu'' i osvetu. Drugo je povijest.

Glas iz Dubrovnika

Glasnik ureda Konvoja Libertas i fonda Sv. Vlaho

Broj 6. Dan 44. 13. studenog 1991.

Proglas “Odbora za ljudska prava Crvenog križa Dubrovnik”

Prijedlog i molba za prekid ubijanja i razaranja Dubrovnika i Dubrovčana – Molba svima

1. Stanovništvo Dubrovnika izloženo je ekstremnoj patnji bez obzira na spol, dob, nacionalnost, vjeru i političko uvjerenje.

2. Ova patnja se iskazuje kroz razaranje svih oblika života, organizacija i grada kao takvog.

3. U gradu je sabijen veći broj ljudi nego što je moguće održati i u vrijeme mira, ekonomske aktivnosti i otvorenosti.

4. Ljudi stradavaju direktno gubeći vlastiti život te ranjavani od oruđa i posljedica rušenja, gladi i žeđi, raznih bolesti i ekstremnog duševnog napora.

5. Većina ljudi je u šoku, neizvjesnosti i nije u stanju smisleno i moguće organizirati svoj život.

6. Dubrovnik je otvoreni grad kojem je ratovanje nepoznato, nerazumljivo i nepotrebno.

Zbog toga on ne posjeduje vojnu tradiciju, vojnu strukturu ni vojne objekte.

Iz istih razloga, Dubrovnik kao otvoreni grad orijentiran na turizam, kulturu, znanost i umjerenost, ne posjeduje nikakvu obranu. On čak nema niti skloništa za stanovništvo grada, a kamoli danas kada ima još i 30% izbjeglica.

Dubrovnik se u stanju braniti kao i svako drugo djelo čovječanstva; Venecija, crkva Sv. Petra, Michelangelove skulpture, Vincijeva platna… on može samo izgorjeti, nestati i ostati u sjećanju. Dubrovnik se nije čuvao kao tvrđava borbe, već ljepote, kulture, znanja i ljudskih prava.

Cijeli svijet poznaje ljepotu Dubrovnika, svi umjetnici smatraju ga svojim domom, a stotine sveučilišta nalaze se u njemu. Nikada pa tako i danas nije se u Dubrovniku progonila nikakva vjera i niti jedan narod, pa tako ni Židovi, Srbi, Muslimani, Albanci, Talijani, Nijemci…

Molimo da Dubrovnik ostane što jest i da nastavi svoju funkciju, koja je i danas toliko potrebna njegovim stanovnicima, njegovom području i cijelom svijetu.

7. Danas na razini minuta i sati (jer dani su postali vječnost) prijeti razaranje svega svetog svim ljudima: djece, majki, staraca, crkvi, starina, umjetnosti…

Patnja će biti nanesena, ne samo ljudima ovdje, već i cijelom svijetu. Ako nestane Dubrovnik, doista će biti teško govoriti o Novoj Europi i svijetu.

8. Dubrovnik nije politički pregovarač, nego ga čine ljudi koji traže svoja osnovna ljudska prava koja su sveopća i stoga očekuju sveopću pomoć.

Dubrovnik čini kultura koja je dio svjetskog nasljeđa i koju bi trebali svi zaštititi.

9. Temeljeći sve stavove na nepoštovanju ljudskih prava i kulture:

- obraćamo se svim Dubrovčanima da sačuvaju dostojanstvo Dubrovnika do kraja, da pomognu djeci, majkama, bolesnima i starima, da ne mrze nikog, da budu ljudi.

- Obraćamo se zaraćenim vojskama da prekinu razaranje, zbog kojeg će i sami žaliti, a vjerojatno već žale. Da prekinu razarati grad koji se ne može braniti i ljude koji ne odlučuju. Zahtijevamo od zaraćenih strana da prekinu vatru.