Što bi trebali znati o pokušaju izdaje Grada, policije i HV-a 1991 godine?

Donosim prvi od 4 obečana teksta kao kontru povampirenim događajima u zadnjih 10-tak dana koji se odvijaju uz obljetnice najgorih zločina počinjenim nad našim Gradom i građanima.

Prozvani javno za izdaju branili su se falsificiranim dokumentom iz knjige dr. Slobodana Langa "Dnevnik Libertas, dubrovacki ratni zapisi". Da se radi o pokvarenoj laži dovoljno je samo primjetiti kako je Lang (a Vlahušić ga podržava i osjeća ponosnim što je sudjelovao u tome) u svojoj knjizi promijenio svoju tvrdju kojom dubrovačke branitelje, JNA i četnike naziva ''zaračenim stranama'' te piše kako se radi samo o JNA. Dakle, Langa je Tuđman imenovao posebnim povjerenikom za humanitarna pitanja u Dubrovniku gdje su se borile ''zaračene strane'' .

Osim toga dr. Lang nije Dubrovčanin i lako se forenzički prepozna da je Proglas upravo pisao on uz pomoć 3. potpisnika Alojzija Prosolija jer se (tko je poznavao Langa i njegove lirske humanitarne proljeve, a ima ih dovoljno koji su o njemu kritički pisali) prepoznaje Langov stil. Andro Vlahušič mu tu nije baš mogao pomoći budući mu je dubrovačka sintaksa nepoznata kao što mu je bio nepoznat položaj ulaska u Pomorski muzej.

Najsmješnije i najtužnije, pa i bolesnije, je činjenica da je Andro Vlahušić ponosni dragovoljac Domovinskog rata. Ne znam je li luđa Država ili narod. Mislim da su najluđi branitelji.

U daljnjem tekstu donosim prijepis IZVORNO objavljenog Proglasa o predaji Grada u kojem su žutom bojom osvjetljena sva neprihvatljiva mjesta a crvenom lažirana izjava u Langovoj knjizi. Istinita je objavljena 13. Studenog 1991 u Glasu iz Dubrovnika Glasnik ureda Konvoja Libertas i fonda Sv Vlaho a lažna u njegovoj naknadnoj knjizi tkz ''Pranje savjesti''

Da bivši gojenac dr. Langa želi i dalje informativno šibicariti vidi se i u nedavno ''Breaking news'' objavljenog dokumenta koji možete pogledati ovdje. Taj dokumenat, koji se poklapa datumski s objavom ''Proglasa o predaji'' imao je svrhu javnog prozivanja potpisnika koji su MORALI reagirati. No, nisu. Zašto nisu znadu oni a možda i mi naslučujemo. Objavljivanje dokumenta je imalo ulogu i u ''jesam mama ali i oni su isto''

Dokument-objavljen-u-knjizi-Franja-Gregurica Vlahusic.pdf

Preuzmi PDF • 951KB

Prvo želim prenjeti onodobnu dobru vijest i važni tekst telefaksa koji je dana 21. studenog 2023 poslao odgovornima u Dubrovnik zapovjednik glavnog stožera HV general Anton Tus i koji je zaustavio ''humanističke'' sramotne aktivnosti raznih ''aktivista heroja'' po Dubrovniku. A nešto slično sam pisao u mom tekstu ''Tko je spriječio Daksu II ili dubrovačku Ovčaru 1991? u kojem možete vidjeti sve preslike izvornih dokumenata o kojima ovdje govorim..

SVI SU TREBALI BITI IZVEDENI PRED SUD NA KOJEM BI SE VIDJELO TKO JE BIO PREVAREN A TKO UVJEREN. OVAKO DANAS, OSIM ŠTO SU SVI ZBRINUTI A I NJIHOVA DJECA, JOŠ STIGNU PISATI KNJIGE. dAKLE, JOŠ NAM SE I RUGAJU.

Službeni plakat filma The Traitors

1. osim opće poznatog sramotnog pokušaja razoružanja hrvatske policije i HV-a postoji jedan drugi dokument kojega se svi boje a radi se o sastavljenoj listi dubrovačke kvinsliške vlade koja bi preuzela upravljanje Gradom nakon što bi u studenom 1991. nakon potpisano primirja i prestanka bombardiranja pod uvketima iz ''Proglasa'' došao pod kontrolu JNA odnosno Srba. O tom dokumentu govori povjesničar Oliver Pezo u svom dvotomnom dokumentacijskom radu ''Zagonetka pobjede''. Eto, i jednom povjesničaru nije jasno kako smo uspjeli ''zagonetno'' pobjediti kad smo imali toliko ''humanitaraca'' i onih koji su se htjeli ''braniti kulturom''. Dokument postoji u nekoj škrabici.

2. Strah pa i određena sigurnost u činjenicu da će Grad past' ili će biti predan iz ''humanitarnih'' razloga govori i činjenica kako je jedna poznata i vrlo uspješna dubrovačka obitelj u tim danima preselila k svojim starim prijateljima pravoslavcima jer su dotični njih bili primili u zaštitu za vrijeme NDH. Osim što je to lijepa ljudska gesta ista je doduše prihvatljiva za sve osim za one koji su se bavili politikom i trebali drugima poslužiti za primjer.

3. Osobno znam nekoliko sugrađana koje su gnjavili, u stilu Jehovinih svjedoka, da potpišu ovaj sramni proglas Izdaje Grada koje ne mogu spominjati sam a imaju i sami jezik. Ali ovom prilikom skidam klobuk gospođi dr. Dori Mitić-Šoša koja je to jedina do sada javno priznala. Naime GNJAVILI su je da to potpiše što je ona odbila s gađenjem.

KAKO SU ŽELJELI PREDATI (DOSLOVNO) KLJUČE OD GRADA?

Glas iz Dubrovnika

Glasnik ureda Konvoja Libertas i fonda Sv Vlaho

Broj 6. Dan 44. 13. Studenog 1991.

Proglas “Odbora za ljudska prava Crvenog kriza Dubrovnik”

Prijedlog i molba za prijekid ubijanja i razaranja Dubrovnika i Dubrovcana – Molba svima

1. Stanovnistvo Dubrovnika izlozeno je ekstremnoj patnji bez obzira na spol, dob, nacionalnost, vjeru i politicko uvjerenje.

2. Ova patnja se iskazuje kroz razaranje svih oblika zivota, organizacija i grada kao takvog.

3. U gradu je sabijen veci broj ljudi nego sto je moguce odrzati i u vrijeme mira, ekonomske aktivnosti i otvorenosti.

4. Ljudi stradavaju direktno gubeci vlastiti zivot te ranjavani od orudja i posljedica rusenja, glad ii zedji, raznih bolesti i ekstremnog dusevnog napora.

5. Vecina ljudi je u soku, neizvjesnosti i nije u stanju smisljeno i moguce organizirati svoj zivot.

6. Dubrovnik je otvoreni grada kojem je ratovanje nepoznato, nerazumljivo i nepotrebno.

Zbog toga on ne posjeduje vojnu tradiciju, vojnu strukturu ni vojne objekte.

Iz istih razloga, Dubrovnik kao otvoreni grad orjentiran na turizam, kulturu, znanost i umjerenost, ne posjeduje nikakvu obranu. On cak nema niti sklonista za stanovnistvo grada, a kamoli danas kada ima jos i 30% izbjeglica.

Dubrovnik se u stanju braniti kao i svako drugo djelo covjecanstva; Venecija, crkva Sv Petra, Michelangelove sculpture, Vincijeva platna…… on moze samo izgoriti, nestati i ostati u sjecanju. Dubrovnik se nije cuvao kao tvrdjava borbe, vec ljepote, kulture, znanja i ljudskih prava.

Cijeli svijet poznaje ljepotu Dubrovnika, svi umjetnici smatraju ga svojim domom, a stotine sveucilista nalaze se u njemu. Nikada pa tako i danas nije se u Dubrovniku progonila nikakva vjera i niti jedan narod, pa tako ni Zidovi, Srbi, Muslimani, Albanci, Talijani, Nijemci …..

Molimo da Dubrovnik ostane sto jest i da nastavi svoju funkciju, koja je i danas toliko potrebna njegovim stanovnicima, njegovom podrucju i cijelom svijetu.

7. Danas na razini minuta i sati (jer dani su postali vjecnost) prijeti razaranje svega svetog svim ljudima: djece, majki, staraca, crkvi, starina, umjetnosti….

Patnja ce biti nanesena, ne samo ljudima ovdje, vec i cijelom svijetu. Ako nestane Dubrovnik, doista ce biti tesko govoriti o Novoj Europi i svijetu.

8. Dubrovnik nije politicki pregovarac, nega cine ljudi koji traze svoj aosnovna ljudska prava koja su sveopca is toga ocekuju sveopci pomoc.

Dubrovnik cini kultura koja je dio svjetskog nasljedja i koju bi trebali svi zastititi.

9. Temeljeci sve stavove na ne postovanju ljudskih prava i culture:

- obracamo se svim Dubrovcanima da sacuvajudostojanstvo Dubrovnika do kraja, da pomognu djeci, majkama, bolesnima i starima, da ne mrze nikog, da budu ljudi.

- Obracamo se zaracenim vojskama da prekinu razaranje, zbog kojeg ce i sami zaliti, a vjerojatno vec zale. Da prekinu razarati grad koji se ne moze braniti i ljude koji ne odlucuju. Zahtijevamo od zaracenih strana da prekinu vatru.

- 0bracamo se JNA da prekine razaranje, zbog kojeg ce zaliti, a vjerojatno vec i zali.

(U crvenome se nalazi izmijenjena rečenica za potrebe knjige Slobodana Langa.)

Obracamo se Medjunarodnoj konferenciji u Haagu, Evropi, susjedima, NATO-u, Americi, Ujedinjenim Narodima (svim organizacijama) i svim ljudima dobre volje

da na prvorn mjestu u svom radu stave rjesavanje problema Dubrovnika i odrede odgovorne institucije za to.

- Predlazemo da se odredi medjunarodna grupa kojoj ce stanovnistvo predati oruzje i povjeriti svoju daljnju sudbinu i zivot.

- Predlazemo da se pod medunarodnom kontro-lom povuku iz Dubrovnika sve naoruzane i zaracene jedinice. Ako nisu u mogucnosti, predlazemo da se njihovo povlacenje provede uz medjunardnu pomoc, a ne samo kontrolu.

- Predlazemo da se omoguci cijelom stanovnistvu sudjelovanje u obnovi grada, stavaranju mira i nastavka zivota u njemu.

- U tu svrhu Odbor za ljudska prava stavlja na raspolaganje sve svoje mogucnosti. Isticemo da mi volimo nas grad i zelimo zivjeti u njemu.

- Obracamo se crnogorskom i srpskom narodu, javnim radnicima, i vlastima - pomozite spasiti Dubronik. Svi zajedno, od pojedinca do svijeta pomognimo

prekinuti razaranje ljudi i grada, obnovu zivota, ostvarimo mir.

10. Dubrovnik smatra politicko rjesenje nuznim i vaznim, ali zelio bi ga docekati postojeci kao grad i ziveci kao ljudi. Dubrovnik nije sudjelovao u dosadasnjim politickim pregovorima, a sada zahtijeva, predlaze i moli da ne bude unisten i ne postane stratiste ljudi, jer to ne zasluzuje i na to ima pravo.

11. Radi se o minutama, ovo je nas stav, posljednje obracanje s dostojanstvom ljudi te kao cuvara svjetske bastine ljepote, kulture, znanja, demokracije, vjere i ljudskih prava. Doista se radi o minutama, prekinite razaranje odmah. Svi i svatko dodjite u Dubrovnik, vidite i sami sto se dogadja. Posjetite ljude i zalozite se za mir.

U tom smislu posebno se obracamo zaracenim stranama da dodju u Dubrovnik i to do najvise razine. Neka u Dubrovniku ne prestane samo razaranje, nego neka postane prva tocka trajnog mira. Molimo predstavnike svih vjera (u ovome nema ništa loše ali zvati i SPC da se moli za Dubrovnik nakon što je i sam sudjelovala u njegovom granatiranju i okupaciji je bolesno), njihove najvise predstavnike, dodjite se moliti za mir. Svaki od Vas kao i svaki vjernik, u Dubrovniku je uvijek dobrodosao, nasao utociste i stvarao mjesta molitve i ljepote.

Danas Dubrovnik treba vas.

12. Mada ocajni, ovo je poruka Dubrovcana i Dubrovnika. Vjerujemo da jos nije sve izgubljeno. Okruzeni placem djece, tutnjavom oruzja, rusenjem zgrada i strahom u ocima ljudi, obracamo se, cekamo, molimo i nadamo. Ne ostavite nas.

Ključ grada je vaš, (Jadnici su se umislili da se radi o otvorenju Ljetnih igara a ne o ratu i ne o činjenici da bi svi u policiji i HV-u bilo pobijeni kao na Daksi ili tada na Ovčari i Veleprometu u Vukovaru. I jedan od njih još UPORNO i bezobrazno želi opet biti gradonačelnik? I još predstavlja prije par dana knjigu upravo u salonu palače Ljetnih igara, svoga valjda prijatelja, ako je samo to, čovjeka koji je udario embargo na Oružje Hrvatskoj dok su na Brgatu , na moje oči, neki Brgačani imali lovačke puške)

Molimo zivot,

molimo mir.

Možete pogledati i izvorne objave ''Accaunt'' Orsat objavljenim na ''Drniškim raspravama''

Posebno je zanimljiv i tekst gospara Ivice Bana svjedoka tih vremena i gradske Viječnice u kojem se dosta da izčitati

Pisalo se i po lokalnim medijima ali to su bili ''boks mečevi na neriješene poene''

Možete pogledati i izvorne objave ''Accaunt'' Orsat objavljenim na ''Drniškim raspravama'' koje sam dosta koristio.

Dubrovnik, 12.11.1991

Stovani citatelji!

Prijedlog i molba Odbora za ljudska prava,koja je danas zauzela sav prostor u Glasu iz Dubrovnika,vec je od jucer navecer na stolu mnogih domacih i svjetskih organizacija i utjecajnih ljudi, pa je red da je i nastolu u nasim dubrovackim kucama. Kronika 42. i 43.dana u nasem glasniku pojavit ce se preksutra jer su sutrana redu stranice iz kulture.Vas novi sugradjanin: prof. Alojzije Prosoli

GLAS IZ DUBROVNIKA

Glavni i odgovorni urednik: Alojzije Prosoli; Tehnicki urednik: Ivan Pavlekovic; Adresa urednistva: Stradun; tel 412-782;Urednistvo prima stranke od 9 – 16 sati; Obrada teksta "Tiskara Pavlekovic"; Umnozavanje "Kopija"; Naklada 1000 komada

Ovo je popis clanova Odbora za ljudska prava Crvenog kriza Dubrovnik iz studenog 1991.g., onakav kakav je objavljen u knjizi "Dnevnik Libertas, dubrovacki ratni zapisi", dr. Slobodana Langa, jednog od autora tog proglasa. Pritom treba znati kako su redni brojevi 10. i 16. (ispred imena Kresa Milasa i dr. Jure Burica) u javno publiciranom tekstu tog popisa prekrizeni, a popisu su rukom dopisani clanovi pod rednim brojevima 25. i 26. (Stjepo Butijer i Muzafer Brackovic), te imena: Salkan Heric i Rastko Barbic. Popis je ovjeren potpisom Stanke Kodelli, tadasnje tajnice OO Crvenog kriza Dubrovnik i pecatom OO Crvenog kriza Dubrovnik. Takodjer, napominjem kako su koautorstvo Proglasa dosad priznali samo dr. Slobodan Lang i dr. Andro Vlahusic (kasnije ministar zdravstva RH i gradonačelnik Grada).

***************************************************

CRVENI KRIZ HRVATSKE

OPCINSKA ORGANIZACIJA CRVENOG KRIZA

DUBROVNIK

ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA CRVENOG KRIZA DUBROVNIK

Clanovi:

1. Dr. Slobodan Lang (čovjek koji je znao dobro lagati i ''igrati'' postavljen od samog Tuđmana kao glavni za humanitarna pitanja a koji je ''duplirao'' ulogu dr. Jure Burića koji je od Tuđmana bio postavljen za povjerenika u Dubrovnik. Nekom srećom, nemamo njegovu ulicu u Gradu)

2. Msgr. Zelimir Pulic (poznat i po nekim drugim izjavama u ratnom Dubrovniku a u zadnje vrijeme i po nekim drugim vrlinama)

3. Prof. Alojzije Prosoli (inaće ''mozak'' Langove ''humanitarne'' operacije u ratnom Dubrovniku)

4. Dipl. ing. Nikola Obuljen (poznat po odrađivanju podjele PTT na PT kojem postaje direktor i na Telekomunikacije koje preuizima njegov šef Klario Šober koji se tako ''ne istiće''. Inaće, djeca su im dobro napredovala u ministre u direktore RH agencije za telekomunikacije i direktor zračne luke. No ovo je karakteristično za skoro sve potpisnike. Ne sve)

5. Dipl. iur. Djuro Kolic (HSS'ovac, barem ga se tako sjećam)

6. Dipl. ing. Branko Culo

7. Dipl. oecc. Danko Atijas (ovaj je ''sklonio'' blago židovske općine iz dubreovačke sinagoge u New York valjda u strahu od ''ustaša'')

8. Dipl. iur. Antun Kisic (radi se o, jedno vrijeme, najviše rangioranom HDZ ovcu)

9. Ivan Simic (Ovome nedostaje titula ''Don''. Naime bio je biskupov tajnik. Buduci danas šeta po Gradu ''onako'' očito je bio pridodan bez osobne suglasnosti. Jer drugi su većinom svi prilično napredovali )

10. Kreso Milas (mislim da je vidio kuda to ide pa je svoj potpis povukao zašto su kasnije dodali zamjenu rukom)

11. Ivan Pavlekovic (imao je tiskaru)

12. Prof. Kathy Wilkes  (engleska novinarka, kasnije počasna građanka a dobila je i ulicu. Za nju se tvrdi da je puno napravila za Grad)

13. Prof. Fedja Sehovic

14. Niksa Nikolic (imao je tiskaru u kojem je tiskao ratne materijale pa pretpostavljam da su ga nekako ''nasadili'')

15. Dipl. iur. Berta Dragicevic (napisala je knjigu uspomena na rat 1991 ali potpis proglasa i taj dio svog djelovanja nije spomenula)

16. Dr. Jure Buric (inace potpisnik nešto blažeg zahtijeva od 11.11.1991 za kojega ga danas optužuje upravo Vlahušć, također je povukao svoj potpis nakon što, po njegovim riječima ''nije želio sudkjelovati u njihovim igrama)

17. Maestro Djelo Jusic (pocasni građanin, dobio je i ulicu), Salkan Heric (dubrovački imam, dodan naknadno)

18. Prof. Miljenko Jelaca (Radio Dubrovnik)

19. Prof. Milorad Vukanovic (poznati govornik na događanju naroda na Ivanici 1991 a kasnije predsjednik srpske zajednice u Gradu ali nije bio baš hrabar pa su išli iskoristiti Dubrovčanina gospara Rastka Barbića)

Barbic Rastko (dodan naknadno očito na prijevaru nakon što su dubrovački Srbi ostali bez svog svećenika a i bilo kakvog predstavnika (to im sigurno nije bio Vukanovic) koji je pobjegao. Inaće častan čovjek i očito hrabri Dubrovčanin iz Srpske pravoslavne opcine u Dubrovniku)

20. Stanka Kodelli (tajnica Crvenog križa što govori koliko je ''Odbor za predaju'' teško dolazio do potpisa pa je stavio i tajnicu CK koji je u stvari vodio Lang, a o čijim skupljanjima potpisa i pritiskivanju ljudi po Gradu koji su odbijali dati svoj potpis, se puno zna i ima puno svjedoka)

21. Ruzica Glavic (članica Crvenog križa)

22. Berislav Bacic (volonter Crvenog križa. Po njemu je kasnije ustanovljena Plaketa CK)

23. Dr. Andro Vlahusic (dragovoljac Domovinskog rata ?, zajedno s dr Langom je pokušao ukrasti slavu organizacije humanitarnog spasonosnog Bijelog puta za Bilu u BiH a po svjedočenju sina pravog organizatora dr. Hermana Vukušića, kasnije ministar pa grtadonačelnik a onda doživotni kandidat za gradonačelnika i ovogodišnji predstavljać knjige Budiumira Lončara u organizaciji SUBNOR'a)

24. Maja Ivanis (volonterka Crvenog križa)

25. Stjepo Butijer (naknadno dodani rukom a pretpostavljam nakon povlačenja potpisa od strane Miljasa i Burića)

26. Muzafer Brackovic (naknadno dodani rukom a pretpostavljam nakon povlačenja potpisa od strane Miljasa i Burića)

Na kraju popisa nalazi se i rukom pisano prezime Medo što me ne čudi ali nemam informacija. Osim da se skoro svima spomenutima ''netko'' iza rata zahvalio umjesto da su svi bili uhičeni i predani sudu s optužnicom za veleizdaju i urotu a ako ne onda barem večina optužena za glupost i dopuštanja nekome da budu korisne budale što se neki sigurno i bili.

Tajnica OO Crvenog kriza Dubrovnik (u potpisu)

Stanka Kodelli

DRUGI TEKSTOVI O ISTOJ TEMI IZDAJE

Dec 10, 2001#2

U nastavku Vam kopiram uvodni tekst na navedenu temu koji ce izici u sutrasnjem broju tjednika "Dubrovacka Republika", a koji potpisuje Urednistvo tog dubrovackog tjednika:

*********************************************************

UZ DESETU OBLJETNICU NAPADA NA DUBROVNIK I SRAMNOG DAVANJA “KLJUČA OD GRADA”

GLAS IZDAJE ILI GLAS NERAZLIKOVANJA AGRESORA OD ŽRTVE?

Dok vrijeme od listopada do prosinca u Gradu uvijek dočekujemo s velikom tugom ali i ponosom na sve ono što je Dubrovnik tijekom velikosrbijanske okupacije i agresije morao izdržati, dok se sjećamo svih žrtava koje su naši branitelji, ali i civili, pretpjeli odričući se i svojih života kako bi obranili svoj zavičaj i svoju Domovinu, zaboravljamo se prisjetiti i onih naših sugrađana ili gostiju, koji su, nerazumijevanjem i nerazlikovanjem agresora od žrtve, svojim djelovanjem, kasnije revidiranim i kroz brojne “knjige sjećanja”, utjecali na javno mijenje, domaće i strano, koje je obranu Dubrovnika od četničkog terora prikazivalo u posve drukčijem svijetlu, tražeći od “obje zaraćene strane da prekinu uništavati Grad”. A to je značilo, i znači, da su su hrvatski branitelji, po onodobnom sudu nekih naših sugrađana, među kojima su i dva poznata liječnika dr. Slobodan Lang i današnji ministar zdravstva mr. sci. Andro Vlahušić, bili tek jedna od zaraćenih strana koja je sudjelovala u uništavanju Grada na isti način na koji su nam to sustavno činili četnički agresori.

Deset godina nakon početka agresije na Dubrovnik, Haški je sud konačno javno progovorio o zločinima i zločincima odgovornim za sva stradanja Dubrovnika i otpečatio optužnice, uručene još prije sedam mjeseci, protiv četvorice časnika bivše JNA: Pavla Strugara, Miodraga Jokića, Milana Zeca i Vladimira Kovačevića. Svi su optuženi prema individualnoj, a svi osim Zeca i prema zapovjednoj odgovornosti i terete se da su u razdoblju od 1. listopada do 31. prosinca 1991. kršili Ženevske konvencije i povrijedili ratno pravo i običaje tako što su, individualno i u suradnji s drugima, sudjelovale u planu stvaranja tzv. “Dubrovačke republike”, koja je u okupiranom Cavtatu tada imala i svog “knjaza” Aleksandra Apolonia.

Kako stoji u optužnici, “cilj JNA i vlada Srbije i Crne Gore bio je da se to područje odvoji od Hrvatske i pripoji Srbiji i Crnoj Gori i drugim područjima u Hrvatskoj pod srpskom kontrolom”, a navodi se da je područje koje su srbijanska i crnogorska vlada označile kao “Dubrovačku republiku” obuhvaćalo “cijeli teritorij Općine Dubrovnik iz 1991. godine od Neuma do granice s Crnom Gorom”.

Haaška optužnica napad regularnih postrojbi JNA, teritorijalne obrane iz Crne Gore te paravojnih i specijalnih postrojbi koje su bile podređene bivšoj JNA, zajedno sa zračnim i pomorskim snagama, na dubrovačko područje tretira kao međunarodni oružani sukob i djelomičnu okupaciju Hrvatske. U optužnici se navode i imena 43 civilne žrtve koje su poginule u granatiranju Dubrovnika. S obzirom da je Dubrovnik bio u potpunoj blokadi s kopna i s mora gotovo tri mjeseca, zanimljivo je da među optuženima nije i pukovnik dr. Radosav Svičević, za kojeg se tvrdilo da je osmislio i provodio takav oblik opsade (bez struje, vode i veza sa svijetom), kojem je krajnji cilj bio predaja grada, a napade na dubrovačko područje i sam Grad podržalo je i tadašnje vodstvo Crne Gore. Zapovijed o upućivanju crnogorskih rezervista u pohod na Hrvatsku potpisao je tadašnji predsjednik Predsjedništva Crne Gore Momir Bulatović, a činjenica je da ni sadašnji predsjednik Crne Gore, a onodobni premijer Milo Đukanović, nije bio protiv osvajačkog pohoda Crnogoraca na Dubrovnik, o čemu svjedoče i njegove izjave kako će “Crna Gora dobiti nametnuti joj rat i razgraničiti se s Hrvatskom za sva vremena, a nove će granice biti povučene mnogo pravednije i logičnije nego što su to uradili priučeni boljševički kartografi”.

I dok sve to Dubrovčani dobro znaju već punih deset godina, međunarodnom je tužiteljstvu isto toliko bilo potrebno kako bi se usudili javno oglasiti o ovim monstruoznim planovima velikosrbijanskih agresora. No, čini se da je i nekima od nas, potrebno čitavo desetljeće kako bi se prisjetili jednog drugog, izdajničkog ili glasa potpunog nerazumijevanja i nerazlikovanja agresora od žrtve, koji se u više navrata tijekom studenoga 1991. godine iz Dubrovnika čuo. Ovaj put riječ je o glasu naših sugrađana i gostiju, i raznih međunarodnih “zaštitara i humanitaraca” koji su djelujući kroz Odbor za ljudska prava Crvenog križa 13. i 21. studenog skandaloznim prilozima u “Glasu iz Dubrovnika” pozivali “obje zaraćene strane na predaju oružja” i davali ključe od Grada “moleći milost, moleći život” i zagovarajući Dubrovnik kao neutralnu, demilitariziranu zonu izdvojenu iz ratnih sukoba.

Zagovarajući neutralnost Dubrovnika njihov se glas poklopio s glasom velikosrbijanskih zagovorača “Dubrovačke republike”. Naknadno svjestan zablude i skandaloznog sadržaja ovog teksta dr. Slobodan Lang u svojoj knjizi “Dnevnik Libertas: dubrovački ratni zapisi” korigira poziv koji se odnosi na “obje zaraćene strane o prekidu vatre” i “predaji ključa od Grada, kojom se moli milost i život” i piše da je poziv upućen Jugovojsci, ali originalni tekst kao prilog knjizi i dalje svjedoči o ovom u najmanju ruku sramnom pozivu koji izjednačava hrvatske branitelje s četničkim agresorom. Današnji ministar zdravstva mr. sci. Andro Vlahušić sigurno i sam svjestan posljedica ovog teksta, nerado o njemu govori, ali činjenice su činjenice, i sastavljači ovih sramnih priloga (Odbor za ljudska prava Crvenog križa brojao je 26 članova, od kojih posve sigurno nisu svi i autori objavljenog priloga u “Glasu iz Dubrovnika” od. 13. studenog) na isti bi se način trebali javno ispričati svim građanima Dubrovnika i svim hrvatskim braniteljima koji su u to vrijeme bili spremni do zadnje kapi svoje krvi braniti slobodu Grada. Jer, čuvati ga za neprijatelja nikome od njih, a ni većini naših sugrađana nije bilo ni na kraj pameti, a naročito ne “davati ključe od Grada i tražiti milost” te osnivati “Dubrovačku republiku” kao demilitariziranu zonu po kojoj bi nesmetano padale četničke granate.

Dubrovnik je, danas slavimo, izborio svoju slobodu, a Odbor za ljudska prava Crvenog križa mora javno progovoriti o tom svom “glasu izdaje” iz studenog 1991. godine kako bi povratio svoj ugled. Pa makar to bilo i s deset godina zakašnjenja.

Dec 13, 2001#3

U nastavku Vam kopiram veci dio clanka novinara Sandija Vidulica iz danasnjeg broja "Slobodne Dalmacije", koji se clanak nadovezuje na temu ovog topica, a u kojem clanku se navedeni novinar izmedju ostalog poziva i na raspravu koja se vodi i na ovom forumu, kao jos jedan interesantan prilog na uvodnu temu, te kao dokaz kako se rasprave koje su se prvo pojavile na Internet forumima u zadnje vrijeme sve cesce sele u novine, umjesto dosad uglavnom jednosmjerne razmjene informacija, kad su se informacije selile samo iz novina i drugih medija na Internet.

Slucajevi Internet rasprava o Peru Cvjetovicu, ex. kandidatu za ravnatelja HIS-a, Ristu, Vreci, ex. nacelniku dubrovacke SDS (Udbe), Matiji Babicu, ljevicarskom i projugoslavenskom uredniku na provladinim hrvatskim Internet stranicama i forumima, Aleksandri Kolaric, glasnogovornici Hrvatske vlade, internet gostovanja Ivica Pasalica, te sada napisa o dr. Andru Vlahusicu, ministru zdravstva, svoj su javni zivot, naprotiv, prvo zapoceli na Internetu, odakle su se "spustili", odnosno preselili u druge medije. Stoga je i ovo dokaz kako uloga Interneta i ovakvih online foruma sve vise dobiva na vaznosti, i to prvenstveno zbog svoje brzine, globalne dostupnosti, demokraticnosti i prakticno nepostojanja cenzure. Ali da vise ne gnjavim, procitajte u nastavku sto o aferi u vezi s novim ministrom zdravstva pise u danasnjoj "Slobodnoj Dalmaciji" na str. 10. i 11. u rubrici "Teme dana".

www.slobodnadalmacija.hr/...medana.htm

AFERE

DOKUMENT IZ DAVNE 1991. GODINE DOVODI U PITANJE DANAŠNJI DIGNITET NJEGOVIH POTPISNIKA "PROGLAS IZDAJE" DUBROVNIKA

Novi ministar zdravstva Andro Vlahušić mogao bi se naći u neprilikama ako se pokaže točnim da je koautor dokumenta kojim se "zaraćene vojske" pozivaju da prekinu razaranje, čime su četnici i JNA izjednačeni s hrvatskim braniteljima

Piše: Sandi VIDULIĆ

__________________________________________________________

Kako je Slobodan Lang u svojoj knjizi "Dnevnik Libertas, dubrovački ratni zapisi" retuširao povijest, navodeći da je poziv za prekid razaranja bio upućen JNA, a ne "zaraćenim stranama"

______________________________________________________

Još se nije ohladila afera s Baxterom koja je prodrmala domaće zdravstvo do mjere da je ministrica prof. dr. Ana Stavljenić-Rukavina morala podijeti ostavku, a već se javlja nova afera u vezi s novoimenovanim ministrom zdravstva dr. Androm Vlahušićem

koji nije niti stigao ugrijati ministarsku fotelju, a lako bi mu se moglo dogoditi da ubrzo krene inicijativa za njegovom ostavkom, osobito ako se pokažu točni navodi koji ga optužuju da je bio jedan od koautora famozog "Prijedloga i molbe za prijekid ubijanja i razaranja Dubrovčana i Dubrovnika" koju je potpisao Odbor za ljudska prava Crvenog križa Dubrovnik, a koja je 13. studenog 1991. objavljena u "Glasu iz Dubrovnika" br. 6. "Prijedlog" je naime zbog izjednačavanja JNA i četnika s hrvatskim braniteljima, i zbog toga što se u njemu zahtijevalo razoružavanje Dubrovnika i praktički nudilo ključeve od grada, ubrzo dobio naziv "Proglas izdaje".

Nepotrebno ratovanje

Vlahušić i Lang na promociji Langova “Dnevnika Libertas” 1997. godine

U doba najgore agresije na Dubrovnik Odbor za ljudska prava Crvenog križa Dubrovnik sročio je "Prijedlog" u kojem stoji kako je "stanovništvo Dubrovnika izloženo ekstremnoj patnji", da je u Gradu "sabijen veći broj ljudi negoli je moguće održati i u vrijeme mira, ekonomske aktivnosti i otvorenosti", kako je "većina ljudi u šoku i nije u stanju smišljeno i uopće organizirati vlastiti život". Tvrdi se nadalje da je "Dubrovnik otvoreni grad kojem je ratovanje nepoznato, nerazumljivo i nepotrebno, zbog toga on ne posjeduje vojnu tradiciju, vojnu infrastrukturu, ni vojne objekte". Napominje se kako je Dubrovnik orijentiran na "turizam, kulturu, znanost i umjetnost i ne posjeduje nikakvu obranu", te da nema skloništa za svoje građane, a kamoli kad ima "još i 30 posto izbjeglica". Dubrovnik se, po autorima, u stanju "braniti kao i svako drugo veličanstveno djelo čovječanstva: Venecija, crkva sv. Petra, Michelangelove skulpture, Vincijeva platna... On može samo izgoriti, nestati i ostati u sjećanju. Dubrovnik se nije čuvalo kao tvrđavu borbe, već ljepote, kulture, znanja i ljudskih prava".Koje su rješenje za izlazak Grada pod okupiranim Srđem iz ratnog pakla ponudili autori "Prijedloga" (koji je, kako se navodi u Glasu iz Dubrovnika koji ga je odmah objavio, odaslan mnogim domaćim i svjetskim organizacijama i utjecajnim ljudima)? "Rješenja" su ujedno i najsporniji dijelovi "Prijedloga".

Rješenja za Grad

A ona glase:"Obraćamo se zaraćenim vojskama da prekinu razaranje, zbog kojeg će i sami zažaliti, a vjerojatno već i žale. Prekinite razarati Grad koji se ne može braniti i ljude koji ne odlučuju. Zahtijevamo od zaraćenih strana da prekinu vatre na zatečenim pozicijama.- Predlažemo da se odredi međunarodna grupa kojoj će stanovništvo predati oružje i povjeriti svoju daljnju sudbinu i život.- Predlažemo da se pod međunarodnom kontrolom povuku iz Dubrovnika sve naoružane i zaraćene jedinice. Ako nisu u mogućnosti, predlažemo da se njihovo povlaćenje provede uz međunarodnu pomoć, a ne samo kontrolu."Sporni dio Prijedloga je i rečenica: "U tom smislu posebno se obraćamo zaraćenim stranama da dođu u Dubrovnik i to do najviše razine."Dakako, stanje Dubrovnika u studenom 1991. bilo je vrlo neizvjesno što se konačnog ishoda tiče. No, ostaje činjenica da je "Prijedlog" dokument koji se mnogi što su ga potpisali danas stide. Zastupajući demilitarizaciju Dubrovnika, izjednačujući agresora i žrtvu i nudeći ključeve od Grada neimenovanom subjektu (vjerojatno međunarodnoj zajednici), "Prijedlog" je zapravo zastupao stavove bliske operaciji "Dubrovačka Republika 1991.". A to su, podsjetimo, provođenje referenduma o autonomiji Dubrovnika, otvoreni i demilitarizirani grad koji bi bio izvan područja Hrvatske.

Retuširanje istine

Zbog te inicijative, osuđeni su u odsutnosti Aleksanadar Apolonio i Ivo Lang, dvojica bivših Dubrovčana koji od 1992. žive u Beogradu. Dodajmo da je "Prijedlog" sročen tjedan dana prije Kouschnerove inicijative za demilitarizacijom Dubrovnika.Dok se u Haagu sudi ili će biti podignute tužbe protiv Borisava Jovića, Branka Kostića, Veljka Kadijevića, Blagoje Adžića, Aleksandra Vasiljevića, Božidara Vučurećiva, Pavla Strugara, Slobodana Miloševića, Miodraga Jokića, Milana Zeca i Vladimira Kovačevića, što je najbolji dokaz kako je međunarodna javnost prepoznala da je među "zaraćenim stranama" postojala razlika u odgovornosti i krivnji za razaranje Dobrovnika i ubijanje civila, nije čudo ako autori "Prijedloga" danas žele da se zaboravi njegov sadržaja.A, neki pri tom i falsificiraju. Tako dr. Slobodan Lang, jedan od članova Obora za ljudska prava Crvenog križa Dubrovnik, u knjizi "Dnevnik Libertas, dubrovački ratni zapisi" navodi popis članova Odbora. Popis je ovjeren potpisom Stanke Kodelli, tadašnje tajnice OO Crvenog križa Dubrovnik, i pečatom OO Crvenog križa Dubrovnik. Nije na odmet istaći ni da se na čelu Odbora nalazi dr. Slobodan Lang, a da je jedan od članova dr. Andro Vlahušić, novi ministar zdravstva RH.U Langovoj knjizi objavljen je tekst "Prijedloga" za koji bi se na prvi mah moglo reći da je prepisan bez izmjena i dopuna. No, pažljivije čitanje otkriva "sitne" razlike. Tako umjesto obraćanja "zaraćenim stranama" u Langovoj preradi "Prijedloga" stoji:"Obraćamo se JNA da prekine razaranje, zbog kojeg će žaliti, a vjerojatno već i žali.""Zaraćene strane", kao nezgodna sintagma, brišu se još na jednom mjestu, gdje se ovaj termin zamjenjuje terminom okupatorska vojska, pa tako stoji:"Zahtijevamo od okupatorske vojske da prekine vatru na zatećenim pozicijama."No da "čišćenje" nije bilo idealno, svjedoči ostavljena rečenica:"Predlažemo da se pod međunarodnom kontrolom povuku iz Dubrovnika sve naoružane jedinice."Doduše, i tu je došlo do korekcija, jer u originalu stoji "sve naoružane i zaraćene jedinice", što ipak nije isto. No završetak je isti: "Ključ Grada je vaš, molimo život, molimo mir." Međutim, apostrofiranjem jedne strane kao agresora ipak je ublažen kontekst u kojem se nude ključevi Grada.

Rješenja za Grad

I vjerojatno bi knjiga Tuđmanova savjetnika za humanitarna pitanja retuširala nezgodne mrlje sa savjesti potpisnika "Prijedloga" za sva vremena da imenovanje Vlahušića za ministra nije skinulo glazuru korekcija s dokumenta starog deset godina. Strasti u Dubrovniku pobudila je kopija izvornog "Prijedloga" tiskana u lokalnom tjedniku "Dubrovačka republika".Priča koja je inače u Dubrovniku godinama kolala kao trač preselila se na Internet, naime online rasprava, zasada rezervirana za uzak krug takve vrste hackera, krenula je kada su dokumenti koje navodimo objavljeni na novootvorenom Internetu forumu IMOTAcaffe gdje se navodi kako je Vlahušić jedini uz Langa priznao koautorstvo "Prijeloga", dakako, ne i njegove izvorne verzije.Sve u svemu, kompromitirajuću varijantu "Prijedloga" objavljenu 1991. u "Glasu iz Dubrovnika" nitko nije demantirao premda je već tada izazvala zgražanje Dubrovčana i optužbe za izdaju Grada. Činjenica da se ime novog ministra vezuje uz takav dokument, mogla bi lako biti povod za traženje nove ostavke na mjestu ministra zdravstva. Dapače, ako se nedvojbeno utvrdi da je Vlahušić svojedobno potpisao predaju svoga grada, tada je doista upitno može li takva osoba obnašati funkciju ministra zdravstva, odnosno nije li HSLS mogao malo razmisliti koga stavlja da brine o zdravlju nacije.

DOKUMENTI