Mali osvrt na ultimi od karnevala ex famozni Veljun

Sva tuga dubrovačke kulturne i turističke politike i stručnosti

Šporki makaruli su bili odlični. Malo na ugarski, usluga dobra. Krafene nijesam ni primiris'o jer me bilo strah da ne zagrizem kakav zlatik.

Ugodno iznenađenje - bilo je jako dobrih maškara/kostima a zadivljuje činjenica (vidi se u sitnicama) da se nekih kostima ne bi posramili ni u Veneciji.

Organizator se, prepostavljam, cijenama prilagodio građanima (15 eur ulaz i večera) što je lijepo a sad je li to s poticajima ili ne, nije važno za ovaj osvrt.

Činjenica da je bilo 10% publike nego što je moglo stat' u Revelin govori dosta o prilikama u Gradu a o čemu gradska kultura i gradski turizam ne vode ni malo računa. Više iz neznanja. Svjestan tko sve vodi tu važnu gradsku politiku, nijesam iznenađen pa je sve uspjeh, bilo da se radi o otužnoj dječjoj maškarati ili Veljunu. Ili polusvjetskoj večeri od Kandelore koja nije prikupila ni 10 eura kakve humanitarne pomoći od ljudi koji se valjaju u soldima k'o praci pod murvom.

To samo govori da ima još nešto duha u ovome Gradu pa dok ga ima postoji šansa za neki povratak.

Ja njesam nostalgičan u smislu kako je sve prije bilo bolje. Dobro se sječam svega pa i fenomenalnih Njarnjasa, dobre ekipe koja je imala fenomenalnih škeraca i maškara. No, za bit' pošten valja rijet da su bili naslonjeni na "Turističku zajednicu" dakle u ono doba na Komitet koji je bio pametniji i mudriji od ovijeh "komiteta" danas pa je shvaćao važnost tog građanskog društvenog života. Odnosno, bolje da oni imaju "svoje" maškare nego da im se maškare "dogode".

No valja se sjetiti i ostalih maškaranih družina od škeraca pa i onda, u to doba mladih okupljenih oko Srđana Kere koji su se mogli popet na čičimak da bi dobili kakvu nagradu ili kakvu pomoć za ono što su radili.

Jer vazda si treb'o bit blizu oltara. Pa je to i odgovor zašto danas nema tijeh družina i ludih škeraca osim pedivnih pojedinaca ili točnije pojedinki veliko duha i energije.

Muški su nestali. Pokupili se. A to je krivo. Trebaju se vratit i unatoč i uprkos nastavit radit škerce. To nam je jedio i preostalo.

Danas bi, da je sreće, imali barem po jednu grupu od maškara i škeraca u svakom gradskom kotaru i mjesnom odboru.

Ali nemamo. A zašto? A vazda je to "zašto". Ili nema duha, ili nema solada ili nema sluha ali zato ima puno straha od kakvijeh škeraca koji ovijem Čarugama, hajducima i uskocima nijesu po volji.

Revelin, kao samo mjesto održavanja Veljuna

Spominjem se izjave poznatog dirigenta Borisa Papandopula, kad su ga pitali o potrebi Grada za koncertno dvoranom, pa je rekao "Pa imate Revelin, što može biti bolje?". Naravno nije mislio na cajke i cajkaše.

Revelin je upropašten samom obnovom Zavoda za obnovu nakon trešnje 1979. kad su iskopali svu onu zemlju zbog kojega taj tip tvrđave ima naziv "Leverin" te tako izgubo veliku spomeničku vrijednost uz onaj užasni falsifikat današnjeg ulaza u Revelin.

No izgubio je i ondašnju akustiku, odnosno dobio neku novu koja se stvorila u tom praznom iskopanom prostoru koju bi tek valjalo ispitati.

Revelin je dakako najbolji koncertni prostor koji imamo i bolji nego iti jedan koji bi sagradili (budući smo navikli na svaštare).

Ali, imali smo nesreću pa smo imali gradonačelnika Vlahušića koji je toliko poznavao naš Grad da se prvom prilikom pri odlasku na jednu izložbu - izgubio. On je zaslužan za ovo što imamo. Oni prije i oni poslije samo su dokaz da zmija zmiju ne grize i da se nada kako će i nju Sunce ugrijat'.

Zašto se Gradska kavana ne koristi za Dječji maškarani bal, za Veljun i za večeru od Kandelore?

Sve je u simbolici i njenom izčitavanju. "Gradska" je, kad se radi o srednjoj Europi (koja se, kad se radi o nekim kavanama i restoranima, probila do u centar Beograda čak) gradski, urbani i kulturni indetitet. Sinonim.

Eto, u ovom razbijanju svega urbanog i tradicionalno građanskog, to je objašnjenje zašto je "Gradska" izvan novo-komponiranog građanskog identiteta kojega se više čak ne može nazvati malograđanskim (po uzoru na jednu "Gospođu ministarku") nego čak polusvijetom (po uzoru na "Čarugu").

Naime, Gradska kavana je kroz zadnjih skoro 150 godina postala posvećenim prostorom gradskog društvenog okupljanja pa i u tradiciji održavanja događaja o kojima ovdje govorim. Njezine mogučnosti, tehnički uvjeti, tarace i povezani prostor partera Kazališta su idealan prostor za takve događaje.

Zašto se sve to miniralo? Pa, kad se svašta minira na nacionalnom nivou tako se minira i na lokalnom. Uglavnom, razlozi su "regionski" i balkanski. I Planski!

I kako je finuo sinoćšnji nazovi "Veljun"?

Budući sam već rekao sve što je bilo lijepo, u redu je rijet i ono što baš nije,

Nakon što sam objavio jednu snimku s predstavljanja pojedinačne maškare dobio sam obavjest da su me prijavili. Ne znam kome; policiji, udbi ili "prislušnom centru društvenih mreža" na dubrovačkom sveučilištu.

Razlog: Snimku sam popratio komentarom "Voditelj pao s neba". A nisam zn'o da su voditelji zaštićeni zakonom. Nisam želio rijet rijeći o tome da su neki dan na dječjoj maškarati ljudi bježali a djeca se prepadala tog revanja na razglas bez ikakvog smisla i s kontraefektom a što je stara boljka za sve izvedbe na kamenu i u kamenu.

Komentar se odnosio na odličnu masku jedne članice udruge DART koja već 10 dana animira dubrovačku publiku i provocira turističku struku osmišljenom maskom jedne turistkinje koja pita građane gdje se može napiti vode. Maska se zvala "Tap water". Natjecateljica se našla u nezgodnoj prilici jer je voditelj nije razumio (niti mu je bilo stalo) iako je imala veliku tablu s nacrtanim rubinetom na koji je čak uprala prstom.

Za one koji ne znaju, kad sjedneš u bilo koji grčki kafić ili restoran uz "Dobar dan" i smiješak donesu ti bokar hladne vode i žmule. Kod nas zatvaraju najbliže fontane ne bili turisti baš kod njih utažili žeđ. To je već patološko iskrivljenje turističkog zanata.

Uglavnom, maska je odradila Gradu jednu besplatnu vrstu sociološke i turističke studije kakve neki ovijeh dana naplačuju masno (preko nekih dragih i pristojnih djevojaka) dok te zajebavaju s kucajem na vrata.

Ma, uglavnom, "izgubljeni u prijevodu" a mene su prijavili :)

Malo izritiran tom dernjavom u praznom kamenom prostoru neostvarene velebne koncertne dvorane, malo iznenađen izgledom tih nabildanih Security mladića u dva broja manjim majicama (sjetio sam se gospara Pače -boksaća u istoj ulozi u crnom vestitu i leptirici na vratima Gradske kavane).

Gledajući kako jedna majka s dvoje djece napušta prostor jer (možda je netko i svjetov'o) ta distorzirana i zvonko-vibracijska deračina nije zdrava za malu djecu, nakon što sam se vratio s predstavljanja grupne maske, shvatio sam da su mi odnjeli 2/3 punu bocu vina s dva puna žmula. Neobično ali dovoljno da ti se ide doma leć jer ujutro moraš pripremit sve za post (srđele na gradele, prokule i patate iz Pridvorja) a onda zapalit staru pomu i grančicu masline da bi se uvećer posuli kako je običaj - pepelom i pričekali u miru 40 dana za blagoslovit novu.

A onda iza Uskrsa čekamo nove maškare u kojima mi nećemo bit' maškarani ali oni drugi jesu vazda i hoće.