Brod luđaka

Kuda plovi Knežev dvor s njegovim kneginjama, kunduricama i praljama?

Ova naša nesretna ustanova, koja bi trebala biti najvažnija kulturna institucija i ogledalo grada, godinama sve više podsjeća na specijalnu instituciju poluzatvorenog tipa, a u zadnje vrijeme predstavlja pravi brod luđaka.

Nered, mahnitost, podmetanja, prijetnje, maltretiranja, prijetnje otkazima, opomene pred otkaz i na kraju nezakoniti otkazi, toliko su srozali ovu ustanovu da je to teško pojmiti zdravom razumu.

Ono što je najtragičnije, sve ove stvari događaju se pod istim krovom koji se dijeli s gradskim ocima i najvažnijom demokratskom institucijom vlasti. U stvari, pojedini gradski oci su svojim pomnim odabirom i strogom selekcijom i doveli ovu besprimjernu i dosad neviđenu balicu koja drži i ne pušta kormilo broda luđaka.

Gospođa Pave

Nakon više uspješnih mandata gospođa Pave je pošla u zasluženu mirovinu. Kako bi tadašnji predsjednik upravnog vijeća, nesigurni i tašti napoleončić, znao okolo pričati, Pavu je pregazilo vrijeme i trebala je svježa krv. I došla je. Možda je napoleončić stvarno umislio da je imao utjecaja na odabir ravnateljice, ali je stvarna činjenica da ga je ona pojela za doručak.

Ustoličenjem medicinske sestre započelo je ludilo. Već se ranije znalo da ova godinama razvlači bolovanje za porodiljni na nepotrebnom i izmišljenom radnom mjestu PR-a. zbog čega i nije imala uvjete za mjesto ravnateljice. Ali i pored toga Mama-san ju je doveo na to mjesto umjesto da je zaposli k sebi u domu. Svjesno je propustio takvu šansu – rijedak čin velikodušnosti i brige za javni interes.

Naravno, ista je nastavila sa starom navikom nedolaska na posao ili bi se pojavljivala debelo iza deset ura, nakon obilaska betula i obilne degustacije. Da je svratila na posao znalo se jer bi ostao podsjetnik – pepeljara puna čikina (u prostorima gdje bi sumporini trebali biti misaona imenica). Nakon dvije godine predanog rada unaprijeđena je u lokalnu ministricu kulture.

Kasnije, na njeno mjesto će doći osoba koja je organizirala savršeni nered koji graniči s ludilom.

Ekipa s Danača

Brod luđaka, Hijeronimus Bosch 1490/1500 To je fragment većeg triptiha i trenutno se nalazi u

Kažu da se tu radile veze nekadašnje 'ekipe s Danača', a veza je ministrica „suho zlato“. Ova nova je potpuno razvalila ono malo što je od kolektiva ostalo. Paranoično ponašanje – nagle promjene raspoloženja, samovoljno i nerazumno raspoređivanje osoblja na dnevnoj bazi, instaliranje kamera i praćenje zaposlenika preko privatnog mobitela, unošenje nemira i razdora među zaposlenike, degradacije vrijednih i unapređivanja neznalica i neradnika, opomene pred otkaz, nezakonit otkaz koji za posljedicu ima veliku odštetu itd. Veliki dio stručnog osoblja pobjegao je glavom bez obzira. Ono malo osoblja koje je radilo i gledalo svoj posao šikanirala je na svakom koraku. Sve to uz prešutno odobrenje predsjednika upravnog vijeća. I tko zna koliko bi ta mahnitost trajala da se u svojoj paranoji nije dohvatila partije na vlasti optuživši pomoćnicu da je tu instalirana da je prati. Sve na stranu, ali ova kardinalna greška na bandu - dovoljna je da nakon dvije godine ludovanja po Dvoru dobije nogu po hitnom postupku.

Zapovjednik m(j)esta "Lahor"

I na kraju nastupa treća – najveća. Nju je instalirao gradski šerif ili moderni Todor Milutinović iz 1814. – zapovjednik mjesta nadimka "Lahor". Ova je nastavila gdje su prethodne dvije stale. Malo je reći da je tu nastavila, nadišla je svoje mentorice. Lijena i potpuno nezainteresirana za posao. Toliko je nije briga za posao da je ured izmjestila na Poljanu Paska Miličevića gdje je ne vide (umjesto da druge izmjesti). Nastavila je intenzivnije s prijetnjama zaposlenicima i opomenama pred otkaz, a udijelila je i jedan nezakonit otkaz. I to jednoj od rijetkih preostalih osoba koja je znala svoj posao – skladnom i vrijednom čeljadetu. Još od vladavine dviju prethodnica čekao se samo trenutak da je se potjera. Nije prethodnoj ravnateljici htjela ispod stola (u cashu) prodavati DU-CARD! Najtragičnije je što je otpuštena radnica znala da je otkaz nezakonit aii se ipak nije htjela žaliti. Nije mogla više podnositi to šikaniranje, svakodnevno premještanje s jednog radnog mjesta na drugo, klevetanje po Gradu i maltretiranje na svaki način. Našla je odmah drugi posao i spasila se.

Pitanje je gdje bi ovaj trojac našao posao na tržištu rada kada bi se našao u ulozi ove otpuštene radnice. Tko bi ih htjeo? Bi li ih onaj koji je instalirao ovu treću – najveću zaposlio u svojem hotelu i na kojim mjestima? Ako bi, zasigurno bi ih držao podalje od bara i skladišta alkohola.

Srozavanje ugledne gradske ustanove

Sve ove nezakonitosti i marifetluke blagoslovio je drug iz komiteta. Grad je mali i sve se zna. Sad kad su rastjerani oni koji su htjeli i mogli raditi, problem je u popunjavanju rupa u poslu. Nakon što je lokalna ministrica kulture dopustila da se raspiše natječaj za mjesto na blagajni (nakon nezakonitog otkaza spomenutoj djelatnici), prijavile su se dvije osobe i odmah su primljene. Jedna se uopće nije ni pojavila na poslu, a druga je došla i odmah dobila stalni posao! Nakon tri-četiri dana nije se više pojavila. Ako netko prihvati posao na ostalim radnim mjestima, bježi nakon par dana kad shvati gdje je došao.

Malo po malo ova ustanova je srozana na najniže grane u svojoj povijesti. Dok je za kormilom bila dobra i vrijedna kapetanica Pave, navegala je kako je mogla i umjela s posadom koju je naslijedila. Iako su je određene osobe i njihovi postupci ponekad dovodili do izljeva bijesa, stvari su ipak bile posložene i koliko-toliko pod kontrolom.

Medijski napisi u zadnje vrijeme (u stvari PR-ovski) o sigurnosti i usporedbama sa svjetskim muzejima zvuče groteskno. Kamere videonadzora više su usmjerene prema određenim zaposlenicima u nemilosti nego prema eksponatima. Kroničan je nedostatak kadrova – plaće na rubu minimalca i toksično okruženje ubitačna su kombinacija. Tako se događa da jedna osoba čuva čitavi kat. Ponekad jedna osoba čuva i oba kata, a dogode se rupe u nedostatku osoblja i neredu u smjenama da Dvor bude prazan bez ikakvog nadzora.

Sama ravnateljica, koja po uzoru na prethodnice, najveći dio radnog vremena provodi po betulama, glasno razmišlja što bi najprije moglo biti na meti lupeža (spominje srebreninu). Pravo je čudo da pijani furesti još nisu protrčali Stradunom noseći trećeg u posuđenoj kneževoj nosiljci. Ali, nikad nije kasno. I za ovu moguću situaciju, ili kakvu drugu veću nevolju, a balica zasigurno ima pripremljenog žrtvenog jarca. Tu su se već dobrano dokazale. Četa vragova ne može iz trka što ova balica može s mjesta. Sila i moć su im udarili u glavu i pomutili ono malo razuma ako su ga uopće imale. Ali, svaka sila za vremena. Sila će proć, a ostati će loš glas i smrdljiv trag.

Ništa novo ovdje nije rečeno. Sve se ovo već dugo vremena došaptava iza kantuna po Gradu, da nitko ne čuje, onako u povjerenju. A ove se izvitoperile pokušavajući dokazati suprotno. Uzalud vam trud svirači! Idu dugi zimski sivi dani. Neka se gradska čeljad ima čime zabavit!

*Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite OVDJE.

*Imate važnu priču? Javite se na info@orlandov-foj.com ili klikom OVDJE.

Atraktivne fotografije i videa ne možemo plaćati ali ih primamo :) a možete ih poslati na info@orlandov-foj.com

*Imate tema za pisanje i zanimate se za određeno područje važno za život u našem Gradu, želite li pisati na Orlandovom foju? Prijavite se OVDJE.

*Govor mržnje i signaliziranje vrline samo su poštapalice da bi se zaustavile argumentirane rasprave i iznošenje istinitih činjenica. Po meni, jedini govor mržnje je iznošenje laži. Upravo se valja pošteno dohvatiti povlaštenih skupina koji su pod plaštom navedenih poštapalica.

#nohate #justfacts