Za bolje i lakše upoznavanje s Dubrovnikom
- Antun Karuzic
- 16. stu
- 7 min čitanja
Deset zanimljivih informacija koje sam za vas iščitao s (dijela) ovog aqvarela a trebali bi znati svi a pogotovo vodići (ako budu više imali kome pričati o Dubrovniku jer ovi turisti imaju kapaciteta samo za Game of Thrones
Dubrovačka državna zastava
Na tvrđavi Lovrijenac vijori se državna zastava Dubrovačke republike crvene boje sa Sv Vlahom. Ona se vijorila i na Minčeti, na Revelinu i na državnim (ratnim) brodovima (kao se može vidjeti na ostalim slikama iz tog doba). A, bijela dubrovačka zastava se vijorila na trgovačkim brodovima, dakle, Dubrovačka država kao i mnoge pomorske države danas, imala je i svoju pomorsku zastavu.
Zašto se danas bijela zastava smatra (i danas koristi kao zastava Grada Dubrovnika) treba pitati povjesničare. U svakom slučaju, bijela zastava je nakon zabrane, velikog progona okupacijskih vlasti i obećane nagrade za svaku, dobila veliku vrijednost kao i sve što je zabranjeno i progonjeno pa su se do danas 2-3 spasile.
Zašto se nije spasila niti jedna državna zastava? Sve državne zastave su bile u Gradu; na tvrađavama, na Orlandu i na državnim ratnim brodovima kojih je u vrijeme okupacije bilo jako malo. One su uništene odmah i lako.
Slika se nalazi na zadnjoj korici (novoizdatog) dubrovačkog Statuta iz 1272. Fotografija na zadnjoj stranici knjige (crno-bijela) ispod koje piše godina 1812. je samo kopija ove slike i ne prikazuje stvarno stanje. Ova slika prilično vjerno prikazuje Dubrovnik (vjerujem) nakon Velike trešnje 1667. Uglavnom, grad je već poprimio svoj završni izgled prije nego što će ga pod okupacijom Austrije 1914. početi gubiti.
Kula od peskarije/ribarnice
Srušili su je Austrijanci, (malo je predimenzionirana na slici) kao i veliki granarij (žitnicu) koja se protezala a njezine ostatke je prekrila gradonačelnica D. Šuica da bi se postavili tavulini. Rušenjem kule Ribarnice, poremetila se statička stabilnost Velikog Arsenala pa je od tada 4. lađa zazidana do danas. Naravno, danas statička rješenja mogu podržati otvaranje te lađe koja je pretvorena u kuhinju i magazin. Tužan kraj slavnog i najmočnijeg Arsenala od Trsta do Grčke koji se satojao od ukupno 7
'Veliki' Arsenal
Pogrešno ga je zvati Velikim jer je Arsenal bio jedinstven. Naime, najveće galije "bastarde" od 52 metra držale su se u dvije lađe ovog dijela Arsenala kojeg danas zovemo "Velikim", kao i u prvoj lađi drugog dijela kojeg nazivamo "Malim". Dvije lađe su bile rezervirane za dvije galije od 42 metra dužine čiji su baštuni/kosnici/rila virila kroz zazidane otvore.
Kneževa kula
Ovo mi je priznajem nepoznato. Naime, nalazi se na mjestu Kneževe kule ali ovo je bastion a ne kula. No, neću se prtiti dalje.
Ponta i vrata od Ponte
Vidi se mornarska luža koju su Austrijanci srušili, a služila je za odmor i zaštitu mornara s obližnjih brodova, ali i ostalih. Naime, vrata od Ponte su bila "luksuzni" protokolarni ulaz u Grad pa je mogla služiti i za sve druge, a ne samo za mornare. Nažalost, srušena je, a kako je izgledala možete i danas vidjeti u Blatu na Korčuli, njihovu gradsku lužu.
Zanimljivoje seljenje ribarnice. Prvo se nalazila tiu na ponti ali kad je zasmetala onda su je prebacili na Vrata Ribarnice. Kad je Austrijancima zasmetala tamo (radi novoosnovanog zdrastvenog ureda i stanova koje je izgradila za svoje činovnike koji postoje i danas) premjestili su je gdje se nalazi i danas.
Naravno, zvati čitavi Porat "peskarijom" je žalosno i nepromišljeno. Ali kako je nomen omen onda i ima nekoga smisla a odnosi se na opći nered i otimačinu koja se događa u Portu zadnjih 150 godina.
'Mali' Arsenal
Sastojao se od tri lađe. Prva je mogla primiti jednu galiju bastardu od 52 m, ali je ta glava uvijek bila statički nestabilna pa su je s morske strane skratili da primi galiju od 42 m. Poslije će je skratiti i s kopnene strane (vidi br. 7).
Druge lađe su bile manje i mogle su primiti manje ratne, ali jako brze brodove kao što je Ormanica (koju se pogrešno naziva "dubrovačkom galijicom") i fusta ili čak feluka, i to ne ribarska široka već ratna (uska).
Zid iza malog Arsenala
Ovo je, meni, najzanimljiviji prostor Porta jer ne samo da je na ovoj slici prikazan malo nejasno već se ni dan-danas o njemu ne zna puno.
Izgrađen je nakon skraćenja prve velike lađe ovog Arsenala (danas je tamo restoran Poklisar) za 3 metra pa je nastala ulica između današnjeg zida i ovog koji se vidi na slici. Razlog tog zahvata je bio skretanje prometa stoke kroz Grad koja je išla u Bekaru (klanje) u Sv. Luku, odnosno današnji restoran 360.
Nažalost, nije se ovu ulicu smatralo povijesnom komunikacijom sa Sv. Lukom pa je gradonačelnica D. Šuica u toj ulici izgradila "zlatni" zahod.
Najzanimljivija su dva volta koja se ne vide na slici, a to nisu otvori za cirkulaciju mora kakvi se vide i danas. Ovi volti se vide i dan-danas kad se prolazi uz more prema Posatu ili tko zna gdje se nalazi sjedište "Guvernera baze" :)
Moje je mišljenje da su se tu svojevremeno radili manji brodovi i da su to bila zatvorena istezališta za razliku od pješčane plaže prema Sponzi pred kojom su se kasnije izgradile 3 lađe Malog Arsenala.
Uglavnom, radi se o prostoru koji zahtijeva restauraciju i pravi je povijesni i konzervatorski bombon kojega nitko ne vidi, a postao je poznat po ... javnom zahodu.
Volti za cirkulaciju
Vide se dva volta (od ukupno tri) koji su slkužili za cirkulaciju krvi i iznutrica/otpadaka prilikom obrade mesa u Bekari poviše.
Gradski jarak
Jarak je išao oko cijelog grada na kopnenom dijelu. Nažalost, uništen je, a nastavlja se uništavati i dan-danas jer se ne prepoznaje potreba za izvornim sustavom gradskih utvrđenja čiji je dio.
Glasii
Ovo je također pripadni dio gradskog sustava obrane, a protezao se oko čitavog Grada kao čistina široka oko 80 metara i koja se mogla lako nadzirati u slučaju napada. Nije se smjelo dopustiti da neprijatelj dovuče svoje topove bliže zidinama. Ukoliko bi se u međuvremenu (u miru) sagradila koja kuća, ista bi se u slučaju ratne opasnosti rušila. Početak i završetak tog Glacisa počinje na tzv. 'Brsaljama', odnosno "kontraforom", a završava drugim kontraforom na Pločama. I jedan i drugi su upropašteni izgradnjom kuća, tako da je Dubrovnik izgubio dva najljepša pogleda na samoga sebe.
Vješala
"Parking" na Gracu gdje nema spomena na vješala i sve te pogubljene živote i obližnje groblje. Oduvijek je bio goli brisani prostor radi obrane, a tako gol je i odgovarao mjestu za pogubljenja. To je ujedno s okolnim parkom i davna naseobina za koju postoje arheološki natpisi dok se uvala Danče čak (u pomorskom smislu mogla koristiti za (sezonsku) luku.
Kalvarija
Križ se nalazio na vrhu i simbolizirao je smrt i uskrsnuće, pobjedu života nad smrću, a nalazio se nasuprot "Dubrave" (vidi br. 14) kao "kontra". Križ je bio dijelom nadaleko poznatog i umjetnički bogatog, prevrijednog Križnog puta koji su porušili Crnogorci, Srbi i Rusi 1806. da mu traga nije ostalo. No, ostala je flora koja je bila tipično biblijska. Prilikom obnove tog prostora u park Gradac krajem 19. st. obnovitelji pod utjecajem navale sekularizma obnavljaju taj prostor bez imalo memorije na Kalvariju.
Prilikom današnje obnove koja je u tijeku, dogodit će se nešto što ni onima krajem 19. st. nije uspjelo. Naime, uništit će se "samoobnova", odnosno povratak izvorne biblijske flore koja je počela nicati iz panjeva uništenih ili osušenih borova i čempresa, a koje su izvorno bile posađene kad se gradila Kalvarija.
Neznanje i nepoštovanje su još jednom pobijedili.
No, siguran sam da ni toliko betona nije uništilo Bogišu (Peruniku) koja je dio te božanske flore, a bila je izuzetno bitna za slavensku kulturu koja se tako stopila s onom rumejskom koju je zatekla na Lausu.
Crkva Sv Marije
Ta srušena crkva više ne postoji, ali poznata je arheolozima. Nalazi se na vrhu Graca i iza Crijević Pucić palača. Taj dio je bio u sklopu obnove parka Gradac, a onda je izmješten. A tko bi znao sve te male smicalice koje se rade u Gradu. Ali siguran sam da ćemo o tom prostoru još imati prilike čuti i o nadzemnim i podzemnim planovima. Kod pripreme podloga za obnovu parka bilo je interesantno slušati (oprezne) tvrdnje kako se radi o pravoslavnoj crkvi (a to se uvijek pokvareno prede kao "srpskoj"). No, ipak ne radi se o nikakvoj pravoslavnoj crkvi, a to može izjaviti samo netko kome je mama Srpkinja pa malo priteže na tu stranu. Činjenica je, naime, da su Vlasi i Morlaci (često pogani) dolazili tu s konjima i vezivali ih u blizini. A onda se, bit će, netko i pomolio ponekad i pokrstio. Naime, nisu smjeli prespavati u Gradu.
Gundulićeva Dubrava
Inače, dubrovački pjesnici su često spjevali o Dubravi, a što opet ima veze sa slavenskim nasljeđem koje se duboko, pa i svojom slavenskom predkršćanskom religijom, uvuklo u Dubrovnik. Teško je za vjerovati da je to bila Dubrava na Srđu koju su Talijani u ljeto prije kapitulacije 1943. godine ukrali; posjekli i snijeli u Gruž pa u Italiju.
Teško da su se dubrovački pjesnici penjali na tadašnje brdo Vergatum kojega nikad Srđem nisu zvali jer su bili vjerni Sv. Vlahu.
Dubrava je bila ispod Ilijine Glavice na kojoj je, ne slučajno, crkvica Sv. Ilije (ostaci slabo vrednovani u memoriji), a na dnu nje je tekao potok koji i danas postoji prekriven kućama (koje su ipak ostavile kanal koji je netko kasnije zabetonirao, ali se vidi) a koji je izlazio u današnji "Šulića" u more pa su ga koristili za ispiranje platna.
Petka
Brdo Petka (Velika i Mala) dobilo je ime po Sv. Petki, grčkoj pustinjakinji i svetici koja se u Dubrovniku poštovala dugo i nakon šizme. Za nju je karakteristično što se uvijek gradila kod izvora vode koja se uzimala i posvećivala za blagoslov. Danas se uzima iz gradskog vodovoda pa da se ne bi pokvarila i usmrdila, u nju stavljaju sol. Krštenu vodu s izvora obično se pilo nakon godinu dana prije nego bi se išlo po novu vodu za Vodokršće.
Danas te crkve nema i nažalost neće se nikad ubicirati jer je i ostatke crkve i izvor vode pokrila nova bolnica. A, sve ovo skupa bi bio razlog da se bolnica prozove po Sv. Vlahu, a ne ovako kao danas. No, Hrvati nisu nikad bili pametni.
Kad postoji izvor onda postoji riječica ili potok i njihovo ušće. To ušće je postojalo na Batali na mjestu gdje se prije nalazio mali kameni most na mjestu gdje se skreće prema lapadskoj obali.
*Nisam povjesničar, ali ispričao sam vam priču kad već neće oni. Neka je oni sad ispravljaju :)
_________________________________________
*Ukoliko želite skromno pomoći Orlandov foj u njegovoj slobodi od politike i interesnih grupa, ovdje možete donirati
*Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite OVDJE.
*Imate važnu priču, fotografiju ili snimku? Javite se na info@orlandov-foj.com ili klikom OVDJE.
*Želite pisati i zanimate se za određeno područje važno za život u našem Gradu; prijavite se OVDJE.
* Mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala https://www.orlandov-foj.com/
*Govor mržnje i signaliziranje vrline samo su poštapalice da bi se zaustavile argumentirane rasprave i iznošenje istinitih činjenica. Po meni, jedini govor mržnje je iznošenje laži. Upravo se valja pošteno dohvatiti povlaštenih skupina koji su pod plaštom navedenih poštapalica.
Komentari