Zašto je poznata dubrovačka odvjetnica napala jednog dubrovačkog obrtnika?

Odgovor je jednostavan. Odvjetnica, koja nam se želi predstaviti kao Robin Hood nema snage ni mogučnosti napasti velike zločeste Normane koji nas pljačkaju svaki dan u parama, javnim površinama, zelenilu, parkingu ... od kojih su joj neki i klijenti. Ali, udara po običnom građaninu - obrtniku Lukši Malohodžiću. Ali, o tome malo kasnije jer nije ovo palo tek tako s neba.

Gradonačelnik je bio u skladnim odnosima s nekim od njezinih klijenata, pa su svi zajedno šutali zbog višestruko uvečanih cijena projekata. Onda se u kandidaturu ubacila odvjetnica a što neki igrači u Gradu ne misle da je fer. Ne mislim da ijedni imaju kakav kodeks za koji bi se držali. Osim tajnosti. Zato se ponekad iznenade.

Očito je brak pukao. Možda čak na placi u Gružu. A i semafori u Lapadu su moggli koga stajati glave. Sad se malo svađaju a odvjetnica misli da to može raditi preko jednog obrtnika. To je onako ukratko. Na to ne može pristati ni Gradonačelnik Franković.

Nikome ne ide na ruku ni što se opet pomalo osvježava pamčenje na potpisnike predaje Grada 1991. u studenom, kojim potpisnicima bi trebalo izgraditi spomenik s ogradom ali dovoljno blizu spomenika da ljudi mogu dobaciti. Pljuvačkom.

Na spomeniku bi bio i jedan njezin klijent ali i njezin protukandidat tj. doživotni kandidat za gradonačelnika grada Dubrovnika.

Znamo da je gradnja u našemu Gradu rudnik zlata. Vidim, odvjetnica najavljuje cijela gradska predgrađa na Osojniku a posebno intrigira, za sada, sramežljiva mogučnost izgradnje cijelog naselja umjesto golfa na Srđu. Za to znam odavno. Ona, odnedavno. Ali cijenim što je to prvo ona izjavila. Ostali mudro šute. Neki se čak vade pa traže uklanjanje M1 i M2 iz UPU-a. Da ne bi bilo sumnjivo ili da ne bi ispali korisnim budalama. Naivno.

Ostaje jedino upitnik da li će ''domoljubnoj ekipi" kupljenu zemlju prodati "odvratni Židov" koji nas je mislio trovati pesticidima.To što nas iz Neretve truju svaki dan nije bitno. Oni nijesu Židovi.

Ostaje nepoznato kako to više smeta 1 tona govana od golfera nego 100 tona govana od budučih stanovnika tog naselja na Srđu a koji sigurno neće doći iz Provanse.

No, ispod Srđa je i ogromno jezero pitke vode radi kojega je iz Lausa tekla voda.

A što reći o našem obrtniku Lukši koji pije vodu iz rubineta kao i mi svi i koji je počeo ugovorno raditi za Grad kad mu je kčerka, koja danas radi u Gradu išla u vrtić (a poznata odvjetnica vidi u tome kriminal dok ne vidi ostalih 100 koji pola radnog vremena ''otipkaju'')

Budući je obrtnik Lukša optužen u očima javnosti za bogačenje i zlouporabu gradskog proračuna, dobro je znati detalje a pomažu mi brojke iz medija.

Odvjetnica je optužila obrtnika Lukšu da za postavljanje zastave (dakle JEDNE zastave) naplati 260 EUR. I to još na Index-u s čijim vlasnikom očito dijeli dosta svjetonazora pa ga i lajka zbog njegovih primitivnih antikrščanskih objava.

Nije bilo demantija pa je za vjerovati da je glupo ili pametno mislila na samo jednu zastavu. Radi efekta, možda. Narod mrzi lupeže. A Lukša je trebao biti prikazan lupežom. A nekima i zastave smetaju, da budem malo zločekast. Ne samo Križ i Krist.

Istina je da obrtnik Lukša ima ugovor s Gradom (koji je sklopio ex gradonačelnik Vlahušić nakon što mu je pala još jedna Baltazar ideja na palački prst) postavljati državne i gradske zastavE tj. 110 zastava.

Ugovorna cijena, koja se još od tada nije mijenjala, iznosi brutto 260 EUR (s PDV-om) za 110 zastava.

Ispada da nas obrtnik Lukša, čija kćer zamisli radi u Gradu (trebalo je uzeti koju iz Nepala a ne sa Sv Marije), naplati po zastavi 1,7 EUR. I to ''dvosmjerno'' I za postavljanje i za skidanje. Odnosno 85 centi za svako isavanje na skalicu i skalavanje sa skalice. Ili, 42,5 centi za gori i toliko za doli.

Na godišnjem nivou obrtnik Lukša uprihoduje po jednoj zastavi ukupno oko 17 EUR po jednoj zastavi ili prije odbitka poreza 1.870 EUR za 110 zastava. Za 10 blagdana.

Dakle oko 14.000 Kuna za cijelu godinu s čime ne može platit avio kartu i kutiju Viagre za na Tajland da hoće, kao što mogu raditi neki od klijenata poznate odvjetnice.

Zimu naime obično provede kiteći Grad i popravljajući letriku ako nije u bolnici ili toplicama da bi se liječio od poštenog rada. Naime, vere se po skalama i korpi od auto dizalice po suncu i po kiši pa i danas kad ima 65 godina.

Priznajem da i nakon ovog teksta /uhitila me malo kakica priznajem/ ne znam zašto se ''hrabra i poznata" odvjetnica obrušila na obrtnika Lukšu?

Ali, saznat' će mo.