top of page

HO, HO, HO, MOTHERFUC*ER!

Nakon serije PR članaka o jgp Libertasu, očito je da stvari tako ne stoje pa Orlandov foj prenosi drugačije mišljenje iz pera Pera Teniske


Štovano čitateljsko pučanstvo – vi normalni, ali i vi koji mislite da jeste – sretan vam Božić i Nova 2026. godina!

 

Vrijeme je darivanja – vrijeme dobre atmosfere, pozitivnih misli i želja, poneke auto retrospektive i površne analize u momentima toplog mezzobaluna, lažnih obećanja (ono u sebi) da će se od prvi prvog ić' u teretanu, da će se o blitvi i ribi pjat' resit' samo da pasaju ove feste - ali i dijeljenja iskrenih čestitki poznatoj okolini i dragim osobama.

 

Iskreni kakvim se smatramo, posebno ćemo poželjeti zdravlja i puno sreće zaposlenicima Libertasa – jer trebat će im.

 

No, krenimo redom.

 

Kako saznajemo, nedugo nakon našeg zadnjeg članka u kojem se spominju definicije mobbinga i diskriminacije na radnom mjestu – gle čuda – 'odgovorna osoba' je sazvala sastanak Libertasove akademske elite, točnije osoba koje su bile uredno zaobiđene i potom zaobilažene – i to nakon puna 3+ mjeseca od stupanja iste te 'odgovorne osobe' u vidu Pera Milkovića na funkciju.

 

Bome vidimo da umijemo i čitati, dakle postoje i osnovane sumnje da se mogao pohađati i fakultet. No, da se ne bismo kitili tuđim perjem, nastavimo temu.

 

Ne znamo detalje sastanka – osim jednog koji je i kao takav previše – čak i za jednog nestručnjaka i 'odgovornu osobu' kakva je Milković. Naime, radi se o (ponavljamo – navodno) njegovoj izjavi koja ide u stilu: 'ne morate se vi ničega plašiti, radite svoj posao itd.

 

Tu treba zastati, jer ovakva vrsta izjave upravo potvrđuje sve navode naših prethodnih članaka – od predstavljanja negativne selekcije koja je zadesila Libertas, potom onog sramotnog intervjua na Libertas Televiziji i dalje, otvorene diskriminacije – pa da ne nabrajamo dalje. Elem, nakon što je upravo tom negativnom selekcijom i neprimjerenim i 'seljačkim', pače nasilničkim odnosno latentno prijetećem ponašanjem u samo tri mjeseca vladavine uspio doslovno kirurški podijeliti firmu na 'naše' i 'njihove', pokazao je (vrlo vjerojatno nesvjesno, što bi se reklo ko'ficijent 1,05 da je nesvjesno) svoju pravu ćud, stručnost i najvažnije – naum.

 

ree

Višegodišnjim, vrijednim i predanim zaposlenicima (koji su svoje diplome u zbilji zaslužili, a u praksi iste i 'ovjerili') je ponuđena navodna ruka pomirenja, a u stvarnosti ruka nasilnika – u maniru crne kronike koju na žalost iščitavamo prečesto – kazujući: 'to što sam te ošamario, ne znači da te ne volim'. Nismo psiholozi, ali takvo podvijanje repa u momentu dok pokušava opravdati, odnosno zakamuflirati svoje postupke znači samo jedno – junak je napunio gaće.

Ne vjerujemo niti trunke da je do tog podvijanja repa došlo samoinicijativno – vrlo je vjerojatno da i gradski oci vide da je vrijeme da se radi 'damage control', pa su mu očito suflirali da mora pokušati sanirati štetu (makar to bila i jeftina finta za kupovanje vremena i smirivanje situacije). Jedino je pitanje: koliko je i je li to – navrijeme. (Ako se nas pita – a ne pita nas se, međutim nudimo prijedlog) – navrijeme bi moglo biti ako bi se 'odgovorna osoba' povukla na mjesto – bubnut ćemo – portira u Pred Dvorom 1, ali poznavajući organizaciju kojoj pripada, to je malo vjerojatno (navijamo u ovom slučaju za organizaciju, na njihovoj smo strani, izdržite!). A možda i zato što su u organizaciji (napokon) svjesni što i ulogu portira ne bi bio u stanju odraditi, kako se ono kaže, odgovorno.

 

Svejedno, dovođenje u svojevrsnu talačku situaciju ljude pametnije i sposobnije, stručnije od sebe (znate onaj film snimljen po pljački Jan-Erik Olssona u Stockholmu, gdje je zbog neuspjelog plana uzeo taoce koji su u neka doba počeli surađivati i simpatizirati svog otimača i nasilnika, a po čemu se srodno ponašanje ugroženih od tada naziva Stockholmski sindrom?), pa potom im pružati (lažnu) nadu i falsu ruku pomirenja je jedno obično zlostavljačko i nasilničko ponašanje koje ne zaslužuje ni trunku simpatije ili 'olakotnih okolnosti'.

 

Prelazeći tim činom lažne ruke pomirenja u svojevrsni kontranapad (razvidno protiv samog sebe, a zna se da je napad najbolja obrana, jel'te, a trebalo bi i pojest ono što smo skuhali da se zadrži onaj službeni Golf), ubrzo je izvedena jedna fantastična bravura kojom bi se dičio i sam Aleksandar Vučić s Brnabićkom i onom ostalom stokom kojom je okružen – dakle: naručeni (plaćeni) članak u jednom dubrovačkom javnom glasilu, koju su potom prenijeli i ostali (ne svi) iz – ah, ajmo je nazvati 'branše'. Dan ili dva nakon božićnog domjenka u restauraciji Azzuro u marini u Komolcu (e sad, moglo bi se par stvari reći i o mjestu odabira božićnog domjenka, pa navesti to da se zahvalnice za dugogodišnji rad u Libertasu zaslužnima dodjeljuju u direktoru omiljenoj kafani, a ne kako je – možemo slobodno reći stoljetni običaj – u remizi: ALI NEĆEMO REĆI, na jednom dubrovačkom portalu je osvanuo članak 'VOZAČ LIBERTASA POHVALIO NOVOG DIREKTORA: bla bla bla bla bla...'. (Nećemo prenositi link na članak jer se otpad odlaže na za to pripadajuća mjesta).

Kao, 'ovom gestom je pokazao da misli i na male ljude'.

 

Stanimo malo.

 

Ako je u Libertasu netko 'mali', to sigurno nisu vozači kako članak sugerira. To može jedino biti Milković – nevolja Libertasa je u tome da je pila okrenuta naopako, jer kako nam kazuje slavni Ivan Gundulić:

 

Kolo od sreće uokoli

vrteći se ne pristaje:

tko bi gori, eto je doli,

a tko doli gori ustaje.

 

U samoj toj pozi okrenute pile sjedi (ne)vješta zasjeda: teško je za povjerovati da bi se itko iole pametan – a pogotovo ne jedan vozač, znajući što radi i odakle novci u Libertas stižu – srozao toliko, da sebe podređuje ološu i oduzima si i kredibilitet i ništa manje – svoj osobni i profesionalni ponos i ljudski integritet. Vrlo je jasno da je ovaj portalski pamflet pisala neka nemušta 'PR' osoba – ako ne i sama 'odgovorna osoba'. Za konačan dojam - sasvim nevažno.

 

Druga, ne manje važna pojedinost je da 'se vozač javio e-mailom i da je zamolio da se poruka objavi u cijelosti' (što su ovi kao i napravili). Koji vozač, ima li ime, jesu li podaci poznati redakciji i je li do njih moguće doći - pa valjda ne treba crtati.

 

U tom smislu – kako predstaviti pokudu ili pohvalu, kako bi trebala izgledati novinarska objava i kako se to radi kada se ne koriste režimske metode, evo nam lijepog primjera gdje vozač šalje pozitivnu poruku, općenito o situaciji ali i o direktoru:

 

 

Dakle: ime i prezime, što i kako. Ovako se kaže što se ima za reći o ovakvim temama: bez strepnje, proračuna i sa 'dritim' leđima koja zarađuju novac za – kako to voli Milković 'kazat' – Društvo.

 

Na žalost (budimo realni: na sreću) – Milkovićev pamflet je anoniman baš poput onih afirmativnih FB komentara tipa 'Pero je bla bla, Samo tako itd itd. Stranačkih botova kako vidimo, ne fali. Žalosno je da se srbijanske metode primjenjuju i u Dubrovniku.

 

Stoga je ovakav – neinteligentan, providan, vučićevski pamflet, osim što je sramota za novinara i urednika (i naručitelja), upravo dokaz onih navoda gospara Antuna Karužića o plaćenim medijima i srozavanju novinarske struke u Dubrovniku.

 

Što i kako dalje, štovano čitateljstvo? Mi ostajemo budno pratiti iduće bravure 'odgovorne osobe'; a kako s početka članka svim ljudima, jednako tako šaljemo blagdanske čestitke i 'odgovornoj osobi' (ali sa pripadajućim direktorskim bonusom):

 

HO, HO, HO, MOTHERFUC*ER!

_________________________________________

*Ukoliko želite skromno pomoći Orlandov foj u njegovoj slobodi od politike i interesnih grupa, ovdje možete donirati 

*Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite OVDJE.

*Imate važnu priču, fotografiju ili snimku? Javite se na info@orlandov-foj.com ili klikom OVDJE. 

*Želite pisati i zanimate se za određeno područje važno za život u našem Gradu; prijavite se OVDJE.

* Mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala https://www.orlandov-foj.com/

Komentari

Ocijenjeno s 0 od 5 zvjezdica.
Još nema ocjena

Dodajte ocjenu
bottom of page