Atlantska plovidba - mali doprinos za puzzle

Imam osjećaj da bi se neki kvadri sa zidova Vijećnice mogli dignut a neka počasna građanstva ukinuti

Sve ono o čemu govori gradonačelnik Mato Franković, koji je najveća dubrovačka laž 21. stoljeća, dogodilo se u Atlantskoj plovidbi prije godinu i pol dana.

Svi su za to znali, ali nitko, pa ni on, nije rekao ništa, a kamoli da je učinio nešto. Da je glas podigao.

Ovo kratko podsjećanje na to što se događalo u Atlantskoj plovidbi 1991. godine samo je jedan mali dio podsjećanja na vrijeme kad je Dubrovnik, a ne zaboravimo da je to tada značilo sve od Ponte Oštre do Orebića, izgubio apsolutno sve što je imao dok je gradonačelnik bio tada mlađi od 10 godina. To ga ne sprječava govoriti o tom vremenu, ali bi onda trebao biti povjesničar. I to dobar.

O tim danima se može govoriti po betulama i po janjetini, ali s mjesta gradonačelnika jednog propalog, osakaćenog i opljačkanog grada u svakom smislu, trebalo bi biti pametniji i oprezniji.

Kad se tiče mene osobno, koji imam dar prepoznavanja znakova, Atlantska plovidba je počela umirati onog dana kad je netko iz nekog razloga prepitur'o prepoznatljive žute ciminjere na svim brodovima i odustao od, u stvari, povijesnog loga (grba) "Home flag" Atlantske plovidbe koja ga je naslijedila od još starije Dubrovačke plovidbe.

Atlantska plovidba je bila leglo (kolokvijalno zvane) UDBA-e a što se nije razlikovalo od niti jedne druge tvrtke u Gradu a ona se uvijek sastojala od UBBA-e i KOS-a. Jedni su uglavnom bili hrvatske orijentacije a drugi jugoslOvenske.

U međuvremenu su "nestali" ali postoje i dalje kao (sukobljene) kripto organizacije.

Još kao maturant u Nautici, gledao sam jednog dana tadašnjeg "Ćifa" (1. časnika palube) koji će na brodu Jadran od 70.000 tona kao zapovjednik isploviti za Ameriku po teret soje da bi je nakon 2 mjeseca iskrcao u La Spezii u Italiji. Samo dva mjeseca počasne 4 štrike na rukavima kako bi ga Komitet mogao postaviti u Atlantsku u kojoj će brzo dogurati do direktora a onda, protokom vremena, njegov sin će postati i vlasnikom Atlantske plovidbe. A to su samo jedni.

Uostalom, zar je što drukčije u današnjoj Hrvatskoj? Ipak, razlika je velika. Dubrovnik je bio bogat iako se u njemu vodila politika totalne nebrige za okolna sela i otoke, a što je samo jedan mali razlog što je tadašnjoj politici palo na pamet razbucati cijelu Hrvatsku, ali i Dubrovnik koji se 1993. godine sveo na manji teritorij nego u davnom 12. stoljeću, a zašto pati cijela država danas.

Moja osobna saznanja

Moja saznanja o svemu imaju izvor u slučajnom upoznavanju gospara Hrvoja Kačića, kojega sam znao jedino dok sam sa starijim Dubrovčanima predvođenim maestrom Ivom Dražinićem dolazio kod njega (i kod drugih Dubrovčana) kolendavati za Badnju večer. On se zainteresirao za moje uzapćenje u Crnoj Gori 1994. godine i dokument koji sam tamo "zaradio", a koji mu je bio krucijalan dokaz za rješenje graničnog problema i poluotoka Oštro. Naravno, dr.sc. Hrvoje Kačić je bio izuzetan stručnjak pomorskog međunarodnog prava, a posebno pomorskih havarija, poznat u svijetu. Ne samo to, gospar Hrvoje je autor engleske riječi u pomorskim havarijama u kojima je postojao samo sudar "collision" kod kojega ne postoji da je netko prav, a netko kriv. Teoretska mogućnost je biti kriv najmanje 1%. Ali jedan posto je nekad jako puno nula.

Problem je nastao dok je jedan brod bio vezan, a drugi ga udario u manevri. Tako je (u SAD) nastala riječ koja se i danas koristi u pomorskim havarijama - "allision".

Imao sam sreću u životu učiti od najboljih i upoznavati najbolje. Ali sam bio i ostao svojevrsni pomorski Tin prije nego li su me godine stavile u "deseterac". S gosparom Hrvojem sam u šetnji znao provoditi sate pa sam tome i posvetio jedan homage na mom starom blogu https://www.orlandov-foj.com/post/homage-dr-sc-hrvoje-kačić-dvije-crtice-o-dva-susreta

Zašto ovo sve navodim? Zato jer, ako se budete pitali kako neke stvari znam, slijede u daljnjem tekstu.

Za nekoga će ovo biti malo, ali za nekoga će biti i previše.

Pok. Ante Jerković, kojeg spominje gradonačelnik Mato Franković, unutar zidova Atlantske plovidbe važio je kao veliki manipulator i megaloman. Iako ga Mato Franković hvali i priziva iz groba kao da se rodio na Jezuitima, pa tobože je imao taj dubrovački duh, koji je njemu očito nedostižan. Ne, kap. Jerković je bio s Neretve i ne znam tko mu je, dok je bio u Londonu, bio prije rata šef, ali se sigurno zna tko mu je to bio s početka rata.

Taj njegov šef imao je tako lijepo mišljenje o Dubrovniku da je prisilio svoje Neretvane u Dubrovačko-neretvansku, unatoč njihovim željama, da se 1993. godine pridruže (logično) Splitsko-dalmatinskoj županiji. A, uspio ih je uvjeriti, očito uspješno, kako je Dubrovnik od nepovjerenja za državu Hrvatsku pa oni trebaju biti garancija u očuvanju teritorijalnog integriteta RH. A to radi tobožnjeg republikanstva (!?, da mi je samo znati tko bi bio knez u toj republici?) i odcjepljenja, a što se pokušalo duplim pasom 1991. godine u Cavtatu u namjeri da se Dubrovnik potpuno osramoti, oslabi, da ga se zamrzi, a sve s namjerom da ga se lakše opljačka.

I opljačkalo ga se. A mrzi ga se i dalje, s tom razlikom da smo radi toga danas sami krivi i svaki dan sve više.

Nisu Dubrovčani u kuferima donijeli silne milijarde iz Miloševićeve Srbije na čuvanje u Dubrovačku banku. A nisu ni Srbi to sami mogli. Ali, smo banku izgubili. Kao i jedinstveni teritorij bez kojega se na ovom stoljećima uskom geopolitičkom prostoru ne može opstati. A pogotovo je to teško ako se mrzimo međusobno, a u čemu ti galijoti uspijevaju.

Dakle, to su bila leđa pokojnog direktora Atlantske plovidbe kojega Mato Franković poziva da ustane kao da je Ban Jelačić.

Ali, sve ovo rečeno govori i čiji je naivni Mato Franković kojem guraju što će čitati i govoriti i ostati živ. Što bi u Gradu rekli "uzeli su ga pod bandijeru", što nije šteta za njega, ali je šteta za narod jer je narod zbunjen svakodnevnim priglupim i tajnovitim izjavama, a s kojima nas i sramoti, kako je to napravio i neki dan u Zadru k'o papagaj po dostavljenom govoru tipa "mali čitaj i ne kaki".

Tko je čovjek koji je spasio Atlantsku plovidbu 1991/92 godine?

On je Dubrovčanin, dr.sc. Hrvoje Kačić. Gospar Hrvoje je taj čovjek koji je iz Londona doveo pok. direktora s kojim se Franković hvali. U najboljoj namjeri. To samo govori koliko je čitava Hrvatska bila probušena iznutra i izvana.

Tih godina gospar Hrvoje je očito i unatoč "direktorima koji su voljeli Atlantsku" spasio Atlantsku kada joj je ministar Šušak namijenio sudbinu kao i Jugoliniji. Svi brodovi Jugolinije su prodani za oružje, a dosta novaca je završilo u špazima "udbaša" i današnjih tajkuna odnosno njihove djece.

Naravno, trebalo je braniti zemlju, ali nije trebalo krasti i rasprodati kućno srebro. Gospar Hrvoje se sukobio sa Šuškom toliko hrabro i nepopustljivo da je to za ne vjerovati. Toliko uspješno da mu je popustio sam predsjednik Tuđman koji je krizu presjekao u korist Atlantske plovidbe i da i dalje plovi.

Atlantska je naravno tada i donirala iznos za oružje na banku u Beču, a pretpostavlja se da je to iznosilo oko milijun eura, ali je teško znati točno.

Ti novci su jednostavno preko noći nestali, a oružje nikad nisu kupili.

Gospar Hrvoje se nadao da bi se pronalazak tih novaca mogao riješiti političkim putem, ali očito nije imalo smisla jer se s time ništa ne bi postiglo.

Naime, ne zna se je li gospar Hrvoje već tada bio svjestan tko je preuzeo vlast u Državi, ali očito je dosta toga pošlo u krivo.

Gospar Hrvoje je zažalio dan kad je tog direktora doveo u Grad u Atlantsku da mu ga se nije smjelo spomenuti jer bi ga u trenutku uhitili afani.

Kasnije, kao predsjednik hrvatske arbitražne komisije za granice, je smijenjen ili dao ostavku jer očito nije bio od kompromisa kad se radi o hrvatskim granicama.

Drago nije da nije doživio "arbitražu jednog Legza koji je dobio posebnu pažnju u rješenju pograničnog spora (arbitraže) naravno jer je sve bilo u korist Crnogoraca pa je i to pokazatelj tko vodi igru, a koga se odbacuje.

Koji je kraj?

Kraj je svakako za Atlantsku plovidbu. Možemo se zahvaliti onima koji su Dubrovnik smatrali manje hrvatskim gradom nego li sami Srbi. A sve radi stočarske filozofije zloće i hajdučije. Dok smo mi sa padina Srđa gledali kako se, kao po nekoj listi, snajperski uništavaju dubrovački hoteli bez ikakvog strateškog ili taktičkog vojničkog smisla, sa svakom granatom ih je kasnije bilo lakše prisvojiti, kupiti i preprodati.

Danas Dubrovnik nema ništa. Nema ni broda. Ali gubi i vjeru i moral i svaki ponos i toliko poznati sklad i skladnost. Ima samo gladne prevarante i hajduke koji nas žele uvjeriti da su mu jedino oni garant hrvatstva. I to rade u Dubrovniku kojega su toliko osvajali i pritiskali kroz povijest da bi svako hrvatsko selo i hrvatski grad koji bi bio pod takvim stoljetnim pritiskom popustio i predao se. Kao što i jesu. A Dubrovnik, kako znamo, nije. Dubrovnik se nije lizao s Crkvom u kojoj je vidio političku opasnost za opstojnost. Dapače, bio je strog i nepopustljiv. Ali je unatoč svemu ostao i hrvatski i katolički.

No, više nisam siguran koliko može dugo izdržati bjesomučne napade takve i današnje politike.

Ali, ne smijemo se predati. Dubrovnik mora ploviti i pokazivati žutu ciminjeru. Dubrovnik mora početi s jednim brodom makar on vozio đake i ljude u spenzu iz Mokošice u Gruž. I ta se komapnija mora zvati Dubrovačka plovidba.

Svaki put počinje s prvim korakom a svaka brodarska kompanija s jednim brodom.

_________________________________________

*Ukoliko želite skromno pomoći Orlandov foj u njegovoj slobodi od politike i interesnih grupa, ovdje možete donirati 

*Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite OVDJE.

*Imate važnu priču, fotografiju ili snimku? Javite se na info@orlandov-foj.com ili klikom OVDJE. 

*Želite pisati i zanimate se za određeno područje važno za život u našem Gradu; prijavite se OVDJE.

* Mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala https://www.orlandov-foj.com/

*Govor mržnje i signaliziranje vrline samo su poštapalice da bi se zaustavile argumentirane rasprave i iznošenje istinitih činjenica. Po meni, jedini govor mržnje je iznošenje laži. Upravo se valja pošteno dohvatiti povlaštenih skupina koji su pod plaštom navedenih poštapalica.

#nohate #justfacts